„Ali je on bio ranjen za naše grijehe, izbijen za naša zlodjela.“ (Izaija 53,5)
U sedmom razredu osnovne škole našao sam se u razredu koji je na početku godine dobio jednu novu nastavnicu. Bila je to prva godina njenog rada. Ona nas je voljela i činila sve što je mogla da nas pouči. Znala je dobro predavati, ali je imala problema sa održavanjem discipline.
Već sredinom školske godine sastao se školski savjet da razmotri hoće li joj dozvoliti da do kraja završi školsku godinu. Izgleda da su đaci prema njoj izgubili svako poštovanje. Oni obično vole znati svoja ograničenja, pa su je počeli osuđivati, umjesto da se sjećaju svega što je učinila za nas.
Jednog dana kad sam pošao kući, naišao sam na grupu iz razreda koja je ispod prozora učionice razgovarala o tome kako ne voli mladu nastavnicu. Nadali su se da će otići. Kad svi ostali govore da ne vole nastavnike, pogodite kako se vi morate izraziti? Da li ste ikad bili u takvoj situaciji? Pritisak vršnjaka, kako ga zovu, je ovom prilikom djelovao. Rekao sam: „Tako je! Nije dobra. Ni ja je ne volim.“
Tek što sam to izgovorio, pogledao sam kroz prozor iznad nas. Naša nastavnica stajala je iza klavira, gdje je mislila da je nećemo primijetiti. Oborila je oči i suze su joj tekle niz obraze. Nikad neću zaboraviti izraz očajanja na njenom licu. Odvojio sam se od prijatelja i krenuo kući.
U mislima sam još uvijek vidio njeno lice. Bilo mi je teško što sam razočarao nekoga tko je za mene činio sve najbolje što je mogao. Nisam dobro spavao te noći. Sjećao sam se kako je ona jednom prilikom svakome od nas poklonila vrijedan dar. Izašla je van okvira nastave u želji da s nama bude prijatelj. Voljela nam je čitati priče. Učinila je mnogo za mene, a ja sam je razočarao.
Sljedećeg jutra odmah sam sjeo i napisao pismo u kome sam izrazio svoje kajanje. Stvarno mi je bilo žao. Zašto? Ne samo što sam prekršio pravilo, nego što sam slomio nečije srce. U tome postoji razlika, zar ne?
Pravo pokajanje se javlja u osobnom, bliskom poznanstvu sa Gospodinom Isusom. Kad shvatimo stvarnost tog prijateljstva, i kad vidimo da su naši grijesi slomili Njegovo srce, i naše srce se slama. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)