„Ali Sin čovječji, kad dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?“ (Luka 18,8)
Jedan od najvažnijih razloga zašto ljudi ne vjeruju, zašto ima tako mnogo, kako ih mi nazivamo, nevjernika, sastoji se u tome što sotona pred nama održava stalno pogrešno razumijevanje Boga, kako bi nas spriječio da imamo vjeru u Njega. Iako nam Hebrejima 12,1.2 govori da je Isus i začetnik i onaj koji dovršava našu vjeru, vjera kojoj je On autor iščezava ako ne činimo ništa osim potvrdnog klimanja glavom.
Isus sam izražava sudbonosno pitanje kad razmišlja da li će Sin čovječji, kad se ponovno bude javio na Zemlji, naći vjeru. Bit će ljudi koji će svuda govoriti: Vjeruj, vjeruj, samo vjeruj. Međutim, to nije prava vjera. Prava vjera se javlja kao Božji dar i raste kada dolazi u dodir sa Božjom riječju. „Vjera je od propovijedanja, a propovijedanje riječju Kristovom.“ Zato je prva potreba, kad želimo imati dublju vjeru, bolje poznavanje Boga i Njegove riječi.
Ali ni ovo znanje samo po sebi nije dovoljno. Mora postojati razumijevanje i prihvaćanje Božje riječi. Isus je jednom pošao sa svoja dva učenika u Emaus. Znao je da imaju poteškoća u razumijevanju. Bili su nalik ljudima sa koprenom preko očiju. Isus im je otvorio um da razumiju tekstove Pisma (Luka 24,45). Samo čitanje Biblije da bismo stekli znanje, bezvrijedno je, ako se ne molimo da je razumijemo. Trebamo se moliti da u pravom svjetlu prepoznamo pogrešno razumijevanje Božjeg karaktera koje nam sotona želi nametnuti.
Treći važan sastavni dio vjere, koja proizlazi iz znanja i pravilnog razumijevanja, jeste povjerenje ili pouzdanje u Boga. Kad vidimo Isusa, koji je došao otkriti nam Boga, i dok provodimo vrijeme tražeći Ga, mi ćemo otkriti sotonine prijevare o Božjem karakteru. Naše pogrešno razumijevanje Boga bit će ispravljeno i mi ćemo steći čvrsto pouzdanje i povjerenje u Boga – a to je prava vjera. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)