„On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu.“ (Titu 3,5)

Deset ljudi došlo je Isusu. Devetorica od njih bili su Hebreji a jedan Samarjanin. Imali su najmanje jednu zajedničku osobinu. Svi su bolovali od gube. Isus ih je poslao da se pokažu svećenicima, a na putu prema Hramu, shvatili su da su izliječeni. Svih desetorica počela su trčati. Devetorica prema Hramu, a jedan nazad Isusu. Samarjanin se vratio da se zahvali.

Farizej Šimun isto je bolovao od gube i Isus ga je iscijelio. Šimun nije osjećao potrebu da Isus iscijeli njegovu dušu sve dok na gozbi Isus nije ispričao usporedbu o dva dužnika. Tada je prihvatio Isusa kao Spasitelja. Dvanaestorica su bila poslana kao propovjednici, a jedan od dvanaestorice bio je Juda. Isus ga je obdario silom da liječi bolesne i istjeruje đavole. Ali Juda nije došao do točke potpunog predanja Kristu.

Koliko bi našoj ljudskoj prirodi više godilo da su ovakvi izvještaji izostavljeni iz Svetog pisma. Mi bismo radije dolazili Bogu koji nagrađuje našu veliku vjeru i našu veliku pravdu svojim blagoslovima. Ponekad nam nije prijatno zbog Boga koji šalje kišu pravednima i nepravednima (Matej 5,45).

Međutim, Božji darovi proizlaze iz Njegove dobrote i želje da nas blagoslovi prema našim potrebama. Kad proučavate izvještaje o iscjeljenjima u Svetom pismu, pronalazite da su ona povezana sa ljudima velike vjere kao što je bio rimski kapetan. Isus se divio njegovoj vjeri. Pronalazite da su iscijeljeni i ljudi koji uopće nisu imali pravu vjeru u Boga. Neki su bili pravedni, a neki nepravedni. Jedino što im je svima bilo zajedničko bila je potreba na koju je Isus odgovorio i to što su došli Isusu bez bilo čega što bi im išlo u prilog. Farizeji su predlagali Isusu da iscijeli kapetanovog slugu zato što im je sagradio sinagogu. Ali kapetan je sam rekao da nije dostojan. Kad hoćemo saznati o Isusovoj ljubavi, mi ćemo Mu dolaziti sa svojom potrebom, nikako ne zaslugom na koju se oslanjamo i vjerovat ćemo da će odgovoriti na način za koji On vidi da je najbolji. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)