„A vjera je tvrdo pouzdanje u ono, čemu se nadamo, osvjedočenje o onom, što ne vidimo.“ (Hebrejima 11,1)
Jednom se seoska crkva sakupila na poseban sastanak za molitvu. Trebali su se moliti za kišu. Neko vrijeme već nije bilo kiše i ljetina je došla u pitanje. Djevojčica koja je pošla na taj molitveni sastanak ponijela je kišobran. Ljudi su se nasmiješili vjeri ove djevojčice, ali kiša je pala.
Želim vas pitati: „Da li je kiša pala zbog toga što je djevojčica ponijela kišobran? Ili je ona ponijela kišobran zato što je znala da će pasti kiša?“ Način na koji objašnjavate ovaj događaj može dobro pokazati kako objašnjavate vjeru.
Poznajemo i događaj sa Petrom i Ivanom na Krasnim vratima. Oni su rekli hromom prosjaku: „U ime Isusa Krista Nazarećanina ustani, i hodi!“ Primjetno je da je hromi čovjek tražio i dodatno ohrabrenje jer čitamo (Djela 3,6.-8): „I uze ga za desnicu i podiže ga.“ On je bio iscijeljen i „I skoči, i mogao je stajati i hodati. I uđe s njima u hram idući i skačući i hvaleći Boga.“ Da li je ovaj čovjek primio iscjeljenje zato što su Petar i Ivan imali dovoljno hrabrosti prići neobičnom prosjaku i zapovjediti mu da bude iscijeljen? Ili su imali hrabrosti učiniti ono što su učinili zato što su već znali da će ga Bog iscijeliti?
Možda je najšire rasprostranjeno nerazumijevanje vjere stav da je ona nešto na čemu mi naporno radimo, nešto što mi stvaramo; da imati vjeru znači mnoštvo napornih pokušaja da sebe učinimo sposobnim povjerovati da će se nešto dogoditi, i da ako u tome ne uspijemo – to se neće dogoditi.
Međutim, najveće svjedočanstvo o vjeri jeste da je ona potpuno spontana. Javlja se prirodno kao rezultat nečeg drugog. Ako to shvatimo i prihvatimo, to će nas sačuvati od mnogih teškoća. Efežanima 2,8. kaže da smo milošću spašeni kroz vjeru i da to nije od nas, dar je Božji. Ako je vjera Božji dar, jedini način da postignemo pravu vjeru jeste da stupimo u zajednicu sa Bogom, kako bismo primili Njegov dar. Mi ne činimo nešto da bismo dobili dar. Jednostavno dolazimo onome tko daje i primamo ga. Isto tako dolazimo Bogu da bismo primili Njegov dar – vjeru. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)