„Jer tko hoće da spasi život svoj, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene i zbog evanđelja, spasit će ga.“ (Marko 8,35)
Čim se jedna osoba poveže sa Gospodinom, u srcu joj se javlja spontana želja da Božju ljubav podijeli sa drugima. Svjedočenje je za kršćanina treći važan sastojak zajednice s Kristom. Mi Mu govorimo, slušamo kad On govori nama, odlazimo na mjesta i surađujemo s Njime u onome što nam kaže – to je kršćanska služba. Zajedničkim radom, suradnjom, zajedničkim putovanjima, mi se bolje upoznajemo sa ljudima iz svoje okoline. To se isto tako zbiva i u prijateljstvu sa Isusom. Dok surađujemo s Njime, možemo Ga sve više voljeti.
U tjelesnom pogledu ako samo jedemo i pijemo, ali nikad ne vježbamo, izgubit ćemo snagu; slično tome i kršćanin koji ne upotrebljava od Boga danu snagu, ne samo što neće rasti u Kristu, nego će izgubiti i snagu koju već posjeduje. Kad netko tko je otpočeo gajiti zajednicu sa Bogom, i jedno vrijeme u njoj osjećao značaj, kasnije zaključi da je sve pošlo nizbrdo, u devet od deset slučajeva uzrok je u nedostatku svjedočenja i službe bližnjima.
Bog neprekidno daje. Njegovo davanje je sila koja održava postojeći svemir. Njegovo pažljivo staranje i ljubav prema svakome od nas nikada ne prestaju. Mi Ga ne možemo promatrati i postajati kao On, sve dok se i mi, kao i On, ne uključimo u prenošenje drugima onoga što primamo od Njega. Ako odbijemo udružiti se s Kristom u službi, u stvari odbijamo daljnju zajednicu s Njime; a zajednica s Njime, koju imamo, ili će umrijeti ili će postati puka forma. Dok razgovaramo o Isusu i dijelimo Njegovu ljubav sa onima koji nas okružuju, naša ljubav prema Njemu se produbljuje i naša zajednica s Njime nastavlja rasti. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)