„A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju svojih podignuti k nebu, nego se je udarao u prsa svoja i molio se: ‘Bože, milostiv budi meni grješniku!’“ (Luka 18,13)
U Luci 18,13 carinik kaže: „Bože! milostiv budi meni grešnome.“ Ali u Ivan 9,31 stoji da „da Bog ne sluša grješnika.“ I Psalam 66,18 kaže da nas Gospod ne sluša kad vidimo bezakonje u svom srcu. Pretpostavimo da si jedan od onih koji vidi bezakonje u svom srcu. Kako ćeš se osloboditi bezakonja? Što misliš?
To ne možeš učiniti sam. Jedini način na koji netko može osloboditi bezakonja jeste dolaženjem Bogu putem molitve. Ako me On neće čuti sve dok se ne oslobodim bezakonja, a bez Njegove pomoći ne mogu ga se riješiti, tada sam opasno zaglibio! Jeste li ikada razmišljali o ovome?
Što je bio pravi okvir riječi „Bog ne sluša grešnika.“ To je bilo iscjeljenje – činjenje čuda. Ako sam zapazio bezakonje u svom srcu, Gospodin me možda neće čuti kad se naročitim molitvama obraćam Njemu da učini neko čudo ili da izlije neki naročiti blagoslov. Ali trebalo bi da bude voljan čuti moju molitvu kojom tražim nestanak bezakonja iz svog srca, zar ne? Morao bi me čuti zbog toga. Pa ipak ima ljudi koji osjećaju da im se molitve ne dižu ništa više od glave zato što vide da još nisu savršeni i da još uvijek padaju.
Čitajte prikaz događaja o čovjeku koji je bio očišćen od gube. On pokazuje da Bog uvijek čuje grešnika koji se moli za oslobođenje i oproštenje grijeha. Ponekad ne mora biti Božja volja da učini ono što smo Ga molili, ali je uvijek Božja volja da nas očisti od grijeha, da nas učini svojom djecom i osposobi da živimo svetim životom. Ne dozvoli da te sotona zadržava od molitve zbog tvojih grijeha i padova. Bilo koji grešnik, bez obzira kako daleko je otišao od Boga, bilo da je blizu Očevog doma, ili daleko u svinjarskoj kolibi, može primiti pomoć. Tko god traži od Boga oproštenje i Njegovu silu da iskorijeni bezakonje koje vidi u svom srcu, bit će uvijek uslišen. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)