„Isus mu reče: ‘Ni jedan, koji metne ruku svoju na plug i opet se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.’“ (Luka 9,62)
Poznajemo li tekst o oružju u Efežanima poslanici? Svaki dio tog naoružanja tiče se nečega u našem životu posvećenja. Riječ Božja, molitva, mač duhovni. Svaki dio tiče se nečega u borbi vjere. Tako, ako posvetimo izvjesno vrijeme svakog dana molitvi, razmišljanju i proučavanju Biblije, bit ćemo povezani sa Nebom. Čuo sam kako ljudi kažu: „Pokušao sam to, i ne vrijedi. Nisam bio povezan s Nebom. Ništa se nije dogodilo.“
Ja obično pitam: „A koliko dugo ste pokušavali?“
„Tri dana.“
Jedini zaključak koji mi se nameće je ovaj: ako odlučimo da ćemo od sada pa nadalje provoditi vrijeme u tišini, sami sa Bogom, da bismo upoznali Isusa i bili u bliskoj zajednici s Njime u toku cijelog dana, i ako budemo tražili ovu zajednicu sve dok Isus ne dođe, bit ćemo sigurno u vezi sa Nebom. Osoba koja ne ustraje u svom traženju Boga na stalnoj osnovi, neće biti povezana s Nebom. Jedini naš cilj u životu posvećenja jeste traženje Isusa. Mi Ga tražimo kroz Njegovu riječ i kroz molitvu i odlučujemo što ćemo čitati sa željom da kroz ono što čitamo pronađemo Isusa.
Ovo zahtjeva čvrstu odluku; traži napor. Povremeno se javlja spontana želja da tražimo Isusa; u drugo vrijeme želje nema, pa vodimo napornu borbu. Ali tek kad stvorimo čvrstu odluku, kad uložimo napor i svakodnevno Ga tražimo, povezani smo sa Nebom i naš život pun je svježine, jer se u nama razvijaju rodovi Duha. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)