„Tako bi oni to skupljali svako jutro, svaki koliko bi mu trebalo. Ali čim bi sunce ugrijalo, to bi se rastopilo.“ (Izlazak 16,21)

Izraelski narod slijedio je Mojsijeve upute skupljajući manu, nebeski kruh, prema svojim potrebama. I reče im Mojsije: „Nitko da ne sačuva što od toga do sutra!“ (19). Što ovdje možemo naučiti što će nas voditi da uspostavimo vrijeme za duhovni život pun značenja? Smijem li predložiti što je jedan od razloga zašto ljudi imaju teškoće kad pokušavaju živjeti kršćanskim životom? Činjenica da se oslanjaju na nešto što se dogodilo jučer, umjesto na danas. To ne može djelovati, jednostavno ne radi!

Kršćanski život odvija se na principu trolejbusa, ne na principu akumulatora! Mi ne možemo negdje uskladištiti religiju. Neki od Izraelaca koji nisu marili za Mojsijeve upute i ostavili manu za slijedeće jutro, našli su da se „ucrva i sagnji“ Je li moguće imati kršćanski život nalik tome? Jučerašnje iskustvo nije dobro za danas. Na tom mjestu zastranilo je mnogo ljudi. Čuli su da je važno vrijeme za proučavanje i molitvu, zajedništvo sa Bogom. Oni „pokušavaju“ jedan dan ili dva, zatim preskaču cijeli tjedan i ponovno „pokušavaju“ jedan dan. Nastavljaju, prekidaju; nastavljaju i prekidaju, pa kažu: „To ne funkcionira“. Naravno da ne funkcionira!

Moguće je imati taman toliko religije da te ona učini da se osjećaš bijedno, ali nedovoljno za zajedništvo puno značaja. Stalnost dodira svakog dana i razgovora sa Bogom neobično je važna. Isus kaže: „Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na sebe križ svoj svaki dan i neka tako ide za mnom!“ (Luka 9,23) Tako su Izraelci sakupljali manu svakog jutra koliko kome treba za jelo. „Tako bi oni to skupljali svako jutro, svaki koliko bi mu trebalo. Ali čim bi sunce ugrijalo, to bi se rastopilo“  (21. stih).

Jeste li ikad zavisili u životu posvećenja od svoje molitve prije spavanja? Mnogi ljudi su otkrili da kad su promijenili vrijeme molitve i proučavanja sa kasnih noćnih sati na prve sate jutra, da ih je to naučilo da cijene razliku i promijenilo potpuno sadržaj njihovih molitava od jednostavnog: „Bože, oprosti moje današnje grijehe i propuste“ ka stvarnom zajedništvu i prijateljstvu sa Nebom. Uzmite vrijeme, nasamo, na početku svakog dana, da tražite Isusa kroz Njegovu Riječ i kroz molitvu. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)