„Znam, Gospode: sudbina čovjeka nije u ruci njegovoj. Nikomu nije dano, da odredi korak svoj na stazi života.“ (Jeremija 10,23)
Jeste li ikada razmišljali koliko je Isus u svom životu na Zemlji zavisio od zajednice sa svojim Ocem? Ako je Isus primao svakog dana planove od svog Oca, trebalo je da ih primi ujutro! Bilo bi smiješno predstaviti sebi Isusa kako dolazi svom Ocu na kraju dana i kaže: „A sad, što su Tvoji planovi za mene danas?“ To ne bi imalo smisla.
Zar ne biste voljeli živjeti tako blizu Gospodu da bude u stanju da vam osobno otkrije svoje planove za taj dan? To ne znači da ti ne stvaraš nikakve planove, nego da si uvijek spreman da ti se planovi promijene. „Posvetite ujutro sebe Bogu; neka vam to bude prvi posao. Neka vaša molitva bude: ‘Uzmi me, o Gospode, da potpuno budem Tvoj! Sve svoje planove stavljam pred Tvoje noge. Upotrijebi me danas u svojoj službi. Budi sa mnom, i neka se cijelo moje djelo obavlja u Tebi!’ Tako treba biti svakoga dana. Svakog jutra posvećujte sebe Bogu za taj dan. Iznesite Mu sve svoje planove, da Njegovo proviđenje pokaže da li ih treba ostvariti ili odbaciti. I tako ćete, iz dana u dan, svoj život predavati u Božje ruke; tako će se vaš život oblikovati da bude sve sličniji Kristovom životu.“ (Ellen G. White, Put Kristu, 54. str)
Dok se preobražavamo sve više u Kristovo obličje, postajat ćemo sve osjetljiviji na to što su Njegovi planovi, tako da će planovi koje stvaramo biti sve češće Njegovi planovi a ne samo naši. Vrijeme za proučavanje i molitvu nije tu samo da bismo nečim popunili vrijeme i mogli reći kako smo proveli jedan sat sa Bogom. Ono je tu da bismo bolje upoznali Boga, naučili imati povjerenja u Njega, saznali Njegovu volju, i prihvatili iznova svakog dana Njegovu žrtvu za nas. Da li danas upoznaješ Boga? Hoćeš li i sutradan ujutro odvojiti vrijeme da Ga bolje upoznaš? (Morris Venden, Djelotvorna vjera)