„Kako ćemo izbjeći, ako ne budemo marili za toliko spasenje?“ (Hebrejima 2,3)
Josip i Marija u jednom danu izgubili su Spasitelja, ali bilo im je potrebno tri dana zabrinutog traganja da bi Ga našli. Tako je to i sa nama; praznim razgovorom, ogovaranjem ili zanemarivanjem molitve, možemo u jednom danu izgubiti Spasiteljevu prisutnost, a biti će nam potrebno mnogo dana bolnoga traganja da bismo Ga našli i ponovno dobili mir koji smo izgubili.
Kad sam izgubio Isusa iz vida, i pažnja mi je usmjerena na nešto drugo, sotona dolazi sa svim svojim oružjem i pogađa me, tako da padam u grijeh. Tada mi kaže: „Gledaj, Bog je sada vjerojatno ljut na tebe. Bolje je da se pokušaš tijekom nekoliko tjedana i dati Mu priliku da se odljuti pa ćeš mu onda ponovno doći.“
Kroz deset dana on me ponovno pogađa i ja ponovo griješim. Tada me nastoji uvjeriti da moram čekati još dva tjedna! Takva vrsta čekanja može se stalno nastavljati. Možemo čak doživjeti da Isusa izgubimo na nekom saboru pretpostavljajući da je negdje među društvom, pa da nam je posle potrebna cijela godina da Ga ponovno pronađemo.
Zašto? Zato što je On izgubljen? Ne, nego zato što smo mi nešto zanemarili sa svoje strane. Načelo koje djeluje u spasenju vjerom jeste princip trolejbusa, a ne akumulatora. Nema snage sve dok nismo povezani sa linijom iznad nas. Nitko ne može biti živi kršćanin sve dok nema svakodnevnih iskustava u stvarima Božjim. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)