„Znajući, da niste otkupljeni raspadljivim srebrom ili zlatom iz grješnoga svojega življenja… nego skupocjenom krvlju Krista …“ (1. Petrova 1,18,19)

U starim danima američke povijesti, dok je još bilo robova i robovlasnika, pored rijeke Mississippi nalazila se velika tržnica robova. U blizini je stajao Abraham Lincoln i kad je vidio, za vrijeme licitacije, bol i rane razdvajanja obitelji onih koji su prodavani, podigao je šaku i rekao: „Ako ikada budem imao priliku udariti po ovome, udarit ću svom snagom!“ On je to učinio i stavio potpis poslije nekoliko godina, tom istom rukom, na Proglas oslobođenja.

Jednom prilikom, prije ovog Proglasa, na licitaciji je trebao biti prodan rob po imenu Joe. Bio je star, preživio je mnogo i počeo je mrmljati kao za sebe: „Neću raditi!“ Oni koji su se nadmetali čuli su ga, pa je ostalo malo onih koji su za roba neradnika ostali licitirati.

Međutim, jedan čovjek je produžio i platio dobru sumu novca za njega. Odveo je Joea do kočije i oni su se povezli iz grada putem prema plantažama. Tamo je, pored jezera, stajala kućica. Bila je okružena cvijećem, popločanim dvorištem i imala je čiste zavjese na prozorima. Novi gospodar je Joeu rekao: „Ovo je tvoj novi dom, Joe!“

Joe je teško mogao vjerovati, a onda se sjetio i rekao: „Neću raditi!“

Gospodar je odvratio: „Ne moraš raditi Joe, jer sam te ja kupio da bih te oslobodio.“

Uvijek mi se sviđao taj dio, ali to nije i kraj ovog događaja. Stari Joe je pao pred gospodareve noge i rekao: „Gospodaru, služit ću vam do kraja života!“

Vidim još jednu prodaju robova. Vidim ljude koji znaju što znače bol, suze i rastanci. Jednoga dana netko iz Daljnje zemlje gleda dolje ka njima i kaže: „Ako budem mogao udariti po ovome, udarit ću svom svojom snagom!“

I to je uradio. Potpisao je Proglas našeg oslobođenja svojom krvlju. Otkupio nas je da nas oslobodi. Međutim, mi gledamo prema njemu i kažemo: „Nećemo raditi jer ne možemo“ A On kaže: „Ne moraš raditi. Ja sam te otkupio da te oslobodim.“ Kada to shvatiš, padaš na koljena pred Njegove noge i govoriš: „Gospodaru, služit ću Ti do kraja života.“

A zatim otkrivaš da postignuća koje ranije nisi mogao ostvariti, sada možeš, jer Isus živi svoj život u tebi. Shvaćam da On ima kuću pored jezera koje izgleda kao stakleno more. Sve je popločano, i u cvijeću, a ima i cvijeća koje još nisam video. On to sprema za mene i tebe. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)