„Da spoznam njega i silu uskrsnuća njegova i zajednicu njegovih muka, da mu budem sličan u smrti.“ (Filipljanima 3,10)
Nekima između nas može se učiniti iznenađujuće kad otkriju da je naša sigurnost u vječni život zasnovana na zajedništvu sa Kristom. Zbog toga je pitanje: „Da li Ga poznaješ?“ vrlo važno pitanje. To nije pitanje o količini znanja o Njemu, nego o poznavanju Njega osobno. Rimljanima 5. poglavlje govori o daru pravde. Ako danas prihvatimo Njegov dar, ali ne ostanemo s Njim, što se događa sa darom? Ako Bog danas baci naše grijehe u dubine mora, ali se mi u vremenu od danas pa do Kristovog dolaska odvratimo od Njega, da li će On izvući te grijehe iz dubine mora? Da li će uzeti od nas svoju pravdu?
Da li je Božja pravda pozajmljena? Da li je i ona dar? Ili je ona za razmjenu? Što je ona? Je li ona stalna ili ne? Želio bih to ilustrirati. Pretpostavimo da posjedujem cadillac. Ali samac sam. I želio bih imati nekoga tko bi se vozio sa mnom u cadillacu. To postaje malo „opasno“ jer ne mogu biti siguran da li me neka djevojka hoće zbog mene ili zbog mog automobila.
Ali na kraju, jednog dana, osvjedočen sam da jedna naročita djevojka voli i mene koliko voli moj cadillac i ona prihvaća moje udvaranje. Na dan kada se vjenčavamo, ona ne dobiva samo mene, nego i cadillac. On ide sa mnom. Nadam se da kada me je izabrala za supruga da me je izabrala za stalno. I sve dok produžava ostajati uz mene, ona ima cadillac. Međutim, ako se bilo kada odluči odvojiti od mene i ne produžavati našu zajednicu, nema više ni cadillaca.
Pravda nije nikad neovisna od Isusa Krista. Ne postoji nešto takvo kao pravda odvojena od Isusa Krista. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)