„Kao što je pisano: Nema pravedna, nema nijednoga.“ (Rimljanima 3,10)
Jedan od najvažnijih proboja na koji nailazimo u istini o opravdanju vjerom jeste da ne dobivamo pravdu tražeći pravdu. Pravda dolazi kad tražimo Isusa. Sotonina zamka je da tražimo pravdu umjesto da tražimo Isusa. Pravda je dublja od vanjskih djela. Jednadžba za pravdu glasi P = I. Pravda = Isus. Ako želimo primijeniti u svom životu ovu jednadžbu ona ovako djeluje. Čovječanstvo + Isus = Pravda. To je jednakost za pravdu koliko o njoj možemo saznati.
Jednom smo o ovome govorili u razredu, a jedan od matematičara iz zadnjeg reda sa svojim džepnim kompjuterom namrštio se i rekao: „Samo malo. Upravo smo došli do zaključka da je pravda jednako Isus. Sada dolazimo do nove formule. Čovječanstvo + Isus = Pravda. Ali ako je Isus = Pravda onda je Čovječanstvo = 0 (ništa).“
Vodio sam jednom tjedan molitve u kršćanskoj medicinskoj školi. Inteligencija tim đacima prosto sjaji iz glava. (I vi im još trebate nešto reći!) Poslije nekoliko dana došlo je do reakcija nekih jer su čuli da bez Isusa ne možemo učiniti ništa. Neki su čak stekli utisak da se govorilo o tome kako smo bezvrijedni. Ne možete ljudima koji tako naporno rade na usavršavanju za svoje zanimanje reći da su bezvrijedni bez neke vrste reakcije.
Postoje ljudi u ovom svijetu koji mogu postići velike stvari sve dok Bog održava da im srce kuca u grudima. Ali Bog čini da srce bije i u grudima onoga koji Ga psuje. Iako smo bespomoćni proizvesti pravdu, jer se pravda nalazi samo u Isusu, Isus je na križu pokazao da je svako ljudsko biće vrijedno kao cijeli svemir.
Moramo razumjeti da postoji velika razlika između nemoći i nevrijednosti. Kad prihvatimo osnovni zaključak da smo ništa, to činimo samo zbog onoga što Isus kaže u Ivan 15,5: „Bez mene ne možete učiniti ništa,“ u donošenju rodova pravde. Ali bez Njega mi jesmo vrijedni i zato je On došao pokazati nam da je u Njemu sve moguće i dokazati veliku vrijednost ljudske duše. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)