„Njega, koji nije poznao grijeha, učini za nas grijehom, da mi postanemo pravda Božja u njemu.“ (2. Korinćanima 5,21)
Imam kemijsku olovku koju bih volio zamijeniti za automobil. Reći ću vam nešto o toj kemijskoj olovci. Uopće nije ružna. Netko mi ju je poklonio. Veoma je lijepa. Izrađena je od jedne vrste finog drveta. Dosta je skupa. Mora da postoji bar netko tko se voli mijenjati – netko tko bi bio zainteresiran za moju ponudu.
Kad sam bio dječak mijenjali smo sličice iz omota žvakaćih guma za naljepnice i klikere. Tri manje za jednu veliku. Kasnije u školi, sjećam se, jedne večeri razmjenjivali smo kravate. Bilo je to nešto najzabavnije riješiti se kravata koje nisi nosio i doći do nekih novih i lijepih. Moj drug u sobi počeo je od tako reći ničega i završio sa šest prelijepih komada!
Većina od nas bila je nekad uključena u neku razmjenu. Ali ako bi netko pristao na razmjenu za moju kemijsku olovku, ja garantiram da bi se svrstao u jednu od ove dvije grupe. Ili bi bio lud ili bi me silno volio. Jedno od to dvoje.
Želio bih danas da razmišljamo o najveličanstvenijoj razmjeni. 2. Korinćanima 5,21. Još malo da prepričamo stih o kome danas razmišljamo. Jer Bog učini Isusa, koji nije znao za grijeh, nas radi, koji nismo znali za pravednost – grijehom, da bude grešan, da mi budemo pravda Božja u Njemu.
Što bi ti učinio da ti Isus danas osobno priđe, kao jedinoj osobi na svijetu? Kako bi se osjećao kada bi te pogledao svojim prijateljskim pogledom, raširio ruke, kao što je to činio prije mnogo vremena i rekao ti: „Prijatelju moj! Došao sam se zamijeniti, zamijeniti svoju pravdu za sve tvoje grijehe.“ Da li bi bio zainteresiran za tu razmjenu?
Naišao sam na ljude koji su mi rekli da ako bi Isus to mogao učiniti, i kad bi njihova vječna sudbina zavisila od toga, bilo bi to suviše dobro da bi bilo istinito. Ali to je istina – najveća zamjena koja je ikad obavljena navodi nas na sigurnost u kršćanskom životu i sigurnost naše sudbine u vječnosti. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)