„Ti vjeruješ, da je jedan Bog; dobro činiš; i đavli vjeruju, i dršću.“ (Jakov 2,19)

Neki ljudi kažu da ne možete zauzeti stav ‘da je teško spasiti se’ kad postoje stihovi kao Djela 16,31: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se ti i kuća tvoja.”. Neki ljudi zauzimaju stav da je vjerovanje sve što je neophodno. Oni kažu ako sam ponekad u životu došao do odluke da povjerujem u Gospodina Isusa Krista, da sam od tada pa nadalje spašen. Nema poteškoća, ničega za što bih se trebao brinuti. Nema ničega što mi može smetati od tog trenutka pa nadalje.

Biblija kaže da đavoli čine to isto. Oni vjeruju. Vjeruju čak i korak dalje od nekih ljudi. Vjeruju da je Isus Sin Božji. Oni bi se mogli svrstati iza onih koji citiraju 1. Ivanovu 4,2 i kažu da su od Boga. „Po ovome poznajte Duha Božjega: “Svaki duh, koji priznaje, da je Isus Krist u tijelu došao, od Boga je.“ Đavoli u Kristovo vrijeme izjavili su: „Što mi imamo s tobom posla, Isuse Nazarećanine? Ti si došao da nas upropastiš. Znam, tko si, Svetac Božji.“ (Marko 1,24).

To je korak dalje od onoga što izjavljuju današnji ljudi, zar ne? Zato mora postojati nešto više od samog vjerovanja i razumijevanja riječi. Što će biti sa onim ljudima koji svojim ustima priznaju da je Isus u njihovom životu, a jednom će čak reći: „Gospodine, Gospodine, nismo li u ime tvoje prorokovali? Nismo li u ime tvoje đavle izgonili Nismo li u ime tvoje čudesa mnoga činili?“ (Matej 7,22).

I Bog ih još uvijek ne poznaje. Osoba koja citira Rimljanima 10,9. i 10. stih i kaže: „Sve što je potrebno da budeš spašen jeste da vjeruješ u uskrsnuće i priznaš da je Isus Gospod“, mora razmotriti i uvažiti i druge stihove. U stvari, istina je da dublje značenje riječi prevedene sa „vjera“ ili „vjerovanje“ jeste „povjerenje“. Đavoli vjeruju, ali nemaju povjerenja.

U tome leži velika razlika. Moguće je vjerovati da postoji Bog i još mnogo toga u vezi s Njime, ali nemati povjerenja u Njega. Koliko široko možemo otvoriti uska vrata? Koliko prostora možemo napraviti? Isus kaže: „Dođite k meni svi, koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas okrijepiti.“ (Matej 11,28). Dolaženje k Njemu i produžavanje da Mu dolazimo razvija povjerenje u Njega. To je nešto više od našeg stava jer to je cjelokupnost našeg bića. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)