„Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene; jer sam ja krotak i ponizan srcem naći ćete pokoj dušama svojim.“ (Matej 11,29)
Druga među teškoćama koje otežavaju spasenje je tvrđenje da nam je potrebno da se obratimo danas i sutra i prekosutra, i tako svakog dana. To je križ ljudskom srcu. Čak je i apostol Pavao doživljavao borbu s tim. Rečeno nam je da je svakoga dana kod sebe pronalazio sklonost da se ne usuglasi s Bogom.
Neki misle da je to bila njegova sklonost da čini zlo. Nije tako. Sklonost koju je Pavao pronašao, kao ono što mu je smetalo (neprijateljstvo Bogu), bila je sklonost da živi neovisno od Boga i da živi svojom silom. To je bila stalna borba. Prije svega on je svojom silom ostvario nešto izuzetno, jer je mogao reći da je što se tiče pravde zakonske bio bez mane. Bio je veoma uspješan farizej. Božja sila koja obraća i mijenja u stanju je promijeniti naše sklonosti da činimo zlo.
Međutim nikada, dakle dokle god traje život na ovoj Zemlji, nećemo izgubiti sklonost da budemo neovisni od Boga. To je stalna borba. Svakodnevno priznanje da nam je Bog potreban, svakodnevno razapinjanje s Kristom, za kršćanina je bolno iskustvo. Reći da je to lako znači kazati da je dolaženje Kristu i prihvaćanje Njegovog odmora ponuđenog kao dar, da je uzimanje Njegovog jarma koji je lak, nepravilno. Teško je doći Kristu po odmor. Teško je produžiti sa uzimanjem Njegovog jarma koji je lak.
Kada bismo samo mogli stalno imati na umu da sve što svijet naročito cijeni završava Isusovim ponovnim dolaskom! Tada nam ništa svjetovno ne bi bilo važno! Ništa, ama baš ništa! Ni kuće, ni automobili, ni obrazovanje, ni posao, ni bilo što drugo što možete nabrojati. Ništa od toga ne bi bilo važno kad znamo da Isus ponovo dolazi. Kad bismo danas mogli o tome bolje razmisliti i reći: „Gospodine, pomozi mi da shvatim što to znači doći k Tebi i uzeti Tvoj jaram koji je lak!“ Lak? Da, lak u usporedbi sa svim onim što svijet može ponuditi. Teško za uporno ljudsko srce, ali lako u usporedbi sa vječnošću. Prihvatimo danas Isusov poziv da dođemo i pronađemo mir svojoj duši! (Morris Venden, Djelotvorna vjera)