„Bori se u dobroj borbi vjere…“ (1. Timoteju 6,12)
Što je borba vjere? Vjera je povjerenje. U koga imate povjerenje? Tek u osobu koju dobro poznajete. Tako, ako naučite poznavati nekoga tko je dostojan povjerenja, imat ćete vjeru.
Poznavanje Boga proizvodi povjerenje u Njega. Kada potpuno upoznate nekoga tko je potpuno dostojan povjerenja, nećete se moći oteti da nemate povjerenja u njega. Vjera je zbog toga nešto na čemu ne možete nastojati; ona se javlja kao rezultat poznavanja Boga. Vjera se zato ne može javiti kod onih koji je traže, nego kod onih koji je ne traže, ali traže samo Isusa! Kad tražimo Isusa, mi učimo da Mu prirodno vjerujemo i to Njemu omogućava da se bori sa neprijateljem koga smo mi toliko puta bezuspješno pokušavali poraziti.
Borba vjere nije ništa više od napora koji je potreban da se svaki dan dođe u bliski dodir i osobnu zajednicu sa Gospodinom Isusom Kristom. Borba vjere podrazumijeva naš svakodnevni život posvećenja. Borba uključuje našu stalnu zajednicu, dodir sa Isusom. Ako budemo vodili borbu vjere, On je obećao da će voditi borbu protiv grijeha.
Veoma dugo neki od nas bili su toliko zauzeti borbom protiv grijeha da nisu imali snage ni vremena za borbu vjere. Jeste li ikada bili u toj zamci?
Jedan od razloga zbog kojih je kršćanski život tako žalosno težak je taj što smo često zauzeti pogrešnom borbom i borimo se tamo gdje borba nije, umjesto tamo gdje borba jeste. Kršćanski život i spasenje mogu se sažeti u okvir zajednice sa Kristom, ako tu zajednicu ispravno objasnimo i razumijemo. Spasenje samo vjerom u Krista znači da je Krist naš potpuni Spasitelj. Vjera u Isusa je način kako se spašavamo, a naša djela su rezultat, nikada uzrok našeg spasenja.
Zato nas Bog poziva da se borimo u pravoj borbi vjere. Koliko je, prijatelji moji, prošlo od vremena kad ste posljednji put sjedili i zapošljavali svoj um razmišljanjem o vječnim istinama? A kad ste posljednji put četiri sata gledali televiziju neznajući ni kad vam je prošlo to vrijeme? O čemu razmišljamo, o čemu razgovaramo odredit će što ćemo biti na kraju. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)