„I opet se sagnu i pisao je po zemlji. Kad su čuli odgovor, stadoše izlaziti jedan za drugim počevši d starješina. I ostade Isus sam sa ženom, koja je stajala na sredini.“ (Ivan 8,8.9)
Četiri prepreke o kojima smo govorili kao o onome što nas sprečava na putu naniže i uzrokuje da zastanemo, razmislimo i zaključimo, mogu se uglavnom naći u civiliziranim zemljama. Sveto pismo, propovijedi ili pjesme koje smo čuli, pozitivan sud, molitve naših prijatelja, milih i dragih koji su kršćani. Međutim, četiri druge prepreke biti će nešto šire poznate i primjenjive.
Prva od njih bila bi savjest. Unutarnji glas savjesti. Rimljanima 2,5 govori o njoj. Neznabošci koji nemaju Zakona Božjeg pronalaze da ih savjest osvjedočava o nečemu. Možete o njima čitati. U zemljama u kojima se ne propovijeda Evanđelje, nema obrazovanja u duhovnim stvarima, nema ni prijatelja koji su prihvatili Krista, a savjest govori.
Teško nam je objasniti savjest. To je vrsta nebuloze. Ponekad kažemo da je to Sveti Duh. Dobro, ne, to je više od toga, ili manje. Bilo kako bilo savjest se razlikuje od Svetog Duha, jer Sveti Duh djeluje preko savjesti. Većina od nas zna što znači biti osvjedočen savješću. Vidimo grupu ljudi spremnih kamenovati ženu. Iznenada zastaju, i pognutih glava i oborenih pogleda odlaze. Njihova savjest ih je osvjedočila. (Ivan 8)
Savjest je prisutna kod mladih, kod djece. Prisutna je kod starijih ako njen glas nije ugušen. Potrebno je mnogo vremena da se ušutka savjest. Sjećam se kako sam slagao oca kad sam imao četiri godine. Zato dobro danas promatram svoju djecu. Samo četiri godine! Kako sam samo znao što je laž i kako sam je izrekao? Mogu se još uvijek sjetiti te laži. Sedam godina mi je opterećivala savjest. Da li mi je bilo tko rekao da imam savjest? Nisam mnogo znao o savjesti kada sam imao četiri godine. Ali nešto me osvjedočavalo.
Neću nikada zaboraviti mir te noći kada sam u jedanaestoj godini otišao u spavaću sobu svog oca, pošto je otišao u krevet, i tražio da mi oprosti laž koju sam izrekao sa svoje četiri godine. Mogu reći da mi svi u suštini znamo što je savjest. A savjest je još jedna prepreka, osigurač koji moramo preći i pogaziti ako želimo biti izgubljeni. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)