Neki će reći da ima i važnijih stvari oko kojih se treba truditi. Drugi će se, opet, složiti da ima i zanimljivijih stvari od vjere. Televizija i internet nam to svaki dan serviraju. Kad se radi o izvješću iz nekog rata, područja pogođenog potresom ili iz naroda koji umire od gladi, teško nam je vjerovati u Boga ljubavi koji se ne miješa u taj užas. Kad se radi o filmovima ili drugoj vrsti zabave, opet je teško vjerovati u Boga koji nije tako zanimljiv. Kad se radi o poslovima koje treba obaviti, teško nam je vjerovati u Boga koji traži da odvojimo dio svoga vremena i provedemo ga s njim. Ta vrijeme je novac! Čak iako smo poslušali ili pogledali neki vjerski program, i bili potaknuti u srcu da potražimo Isusa, to je brzo nestalo jer ne znamo kako. Tako ispada da je svakako teško vjerovati. Isus je to predvidio kada je gledao u naše vrijeme i rekao: “Hoće li Sin Čovječji, kada dođe, naći vjeru na Zemlji?”
Slično je i sa mnom. Ponekad se borim da održim vjeru, a ponekad nalazim da je lakše sumnjati nego vjerovati. Osjećam kako svijet oko mene pokušava ugurati me u neki svoj kalup, a taj kalup kaže da je stvarno samo ono što mogu vidjeti, čuti i osjetiti. Biblija mi, međutim, govori drugačije: “da se vrijednost vaše vjere… pokaže… u času kad se pojavi Isus Krist, koga ljubite iako ga niste vidjeli; u koga vjerujete iako ga još ne gledate.” “Isus mu reče: ‘Jer me vidiš vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli.'” Od nas se traži da vjerujemo u ono što ne vidimo, a to je ponekad jako teško. Ipak, nije nemoguće. Štoviše, to može postati lako.
Boreći se da steknem vjeru u Boga, izgradim vjeru i ostanem trajno u vjeri, naučio sam nekoliko praktičnih koraka koji mogu pomoći svakome kršćaninu da se održi i ostane vjeran do kraja. Želim ih podijeliti s vama:
Najprije odlučite da vjerujete. Stavite svoju volju na stranu vjerovanja, a ne nevjerovanja. Bog nas nikada neće prisiljavati da vjerujemo. On stavlja dovoljno dokaza pred nas, ali samo mi možemo izabrati da mu vjerujemo.
Otvorimo oči za Boga. On je na djelu svud oko nas. On je i u našem životu. Čak i onda kada mislimo da je daleko i da ne čuje naše jadikovanje. Kao i Marija pokraj praznog Isusovog groba, koja od suza nije mogla prepoznati Krista koji joj je prišao, i mi smo zamagljenog vida. Od suza ga ne možemo prepoznati. Otvorimo oči, Isus je vrlo blizu. Otvorimo uši i čut ćemo kako nas zove kao što je pozvao i Mariju.
Hranimo svoju vjeru pravom hranom. Vrlo malo onoga što ljudi danas čitaju, gledaju ili slušaju, podupire vjeru. Velika pisana djela današnjice potječu iz izvora ispraznosti i nijekanja pravih vrijednosti. Ispunjavajući naš um, ona teže da i nas uvuku u taj bunar. Zaprepašćuje broj spisatelja i umjetnika čiji su životi završili samoubojstvom.
Ako se stalno budemo hranili nevjerovanjem, naše će se kršćanstvo razboljeti i naša vjera umrijeti. Mi se ne možemo izolirati od svijeta koji nas okružuje, ali možemo izbalansirati svoju intelektualnu prehranu. Najbolja duhovna hrana se nalazi u Bibliji, a potom u djelima pobožnih autora.
Sljedeći korak u održanju naše vjere je da govorimo onako kako vjerujemo, a ne da stalno izražavamo sumnju. Naše vlastite riječi djeluju na nas. Govoreći o vjeri, mi hranimo vjeru; govoreći o sumnji, mi ojačavamo sumnju. Ja ne govorim protiv znanja i intelektualnog napretka. Ja sam za smiren, snažan razum i jasnu logiku. Zato i savjetujem da govorimo o činjenicama našeg osobnog odnosa s Isusom Kristom.
Bilo bi dobro da slušamo glazbu koja je nadahnuta kršćanstvom. Pokušajmo pjevati pjesme nadahnute vjerom. Glazba često osnažuje čovjeka. Ona podiže duh, oslobađa kreativnu energiju u nama i uklanja neraspoloženje. Duhovna glazba može povesti naše misli kod samoga Boga.
Sklopimo prijateljstva s ljudima koji vjeruju. Nevjerovanje ne morate tražiti. Imamo ga dosta i kod naših ukućana, a da i ne govorimo o susjedima, kolegama i ostalima. Međutim, ako u svoj krug prijatelja uvrstimo i one koji su vjerni kršćani, imamo mnogo više izgleda da održimo svoju vjeru. Jedan zapaljeni komadić drveta, ma koliko snažno gorio, ubrzo će se ugasiti ako ga izvučemo iz ognja. Ali čim ga vratimo u vatru, na druga drva, on će gorjeti.
Moj posljednji savjet je i najvažniji. Koncentrirajmo se na Isusa. On je uvijek najbolji. Biblija savjetuje: “Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu.” Čitajmo o njemu. Razgovarajmo s njim. On će najbolje oblikovati i održati našu vjeru.
Isus je pitao “Kada dođem, hoću li naći vjeru?” U posljednje dane, kada se s neba treba pojaviti Krist, Bog će ipak imati ljude koji vjeruju. Proročanstvo kaže da su to oni koji vrše sve zapovjedi Božje i imaju vjeru Isusa Krista. Dakle, moguće je. Čak i kada smo okruženi nevjerovanjem. Nije teško vjerovati.
William Johnson