„Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač.“ (Matej 10,34)
Dijete i njegovi roditelji bili su primjetno siromašni. Posvećenja djece bila su u hramu uobičajena, pa svećenik koji je vršio službu nije bio svjestan bilo čega neobičnog. Ali u hramu je bilo i dvoje starih ljudi, Šimun i Ana, koji su željno očekivali dolazak Mesije i oni Ga nisu očekivali uzalud: Šimun je uzeo dijete od Marije, i dok ga je držao i blagosiljao obitelj, rekao je Mariji: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan.“ (Luka 2,34)
Šimunovo predviđanje ispunilo se u Isusovom životu. Evanđelje koje je Isus propovijedao nije ostavljalo ljude istim. Odlazili su jednim ili drugim putem. Nije bilo neutralnosti. Ili su Ga prihvaćali ili su Ga izdavali. Ova polarizacija bila je stalna i zaoštravala se svakog dana Njegovog života, sve do krajnjeg ishoda na Golgoti. Mada je pomisao da nas Isus spašava veličanstvena, i volimo pjevati o tome, Isus razdvaja. On nije došao donijeti mir nego mač. Isus rešeta ljude.
U Bibliji primjećujemo da je Isus postavljen da obori i podigne ljude u Izraelu. Ovdje se ne govori o Grcima i Rimljanima. Isus je došao da se podijele, razdvoje i razluče ljudi u redovima Crkve. Kao proizvod Isusovog dolaska, ljudi u Crkvi su se razdvojili; pošli su u jednom ili drugom smjeru. Kroz evanđelja stalno primjećujemo da postoje samo dva puta, kao u staroj pjesmi: „Za putnike dva smjera, puta samo dva.“ Ne postoji treća mogućnost. Ne možemo izabrati neki nezavisan put. Jedino što možemo izabrati jeste tko će imati kontrolu nad nama. Ili ćemo prihvatiti Njegovu milost i povjerovati Mu, ili poginuti.
Uzdizanje Krista i to raspetog, usredotočenost na Njegov život, proizvest će danas iste rezultate kao i kad je On bio na Zemlji. Osobine ljudske prirode prisutne u Kristovo vrijeme, iste su i danas. Kad dođemo do pravog znanja o Isusu, i mi ćemo biti prinuđeni da izaberemo da se pokorimo Njegovoj kontroli ili da je odbijemo. Jedino što ne možemo to je da ostanemo neopredijeljeni. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)