„Isus mu reče: Danas dođe spasenje kući ovoj, jer je i on sin Abrahamov.“ (Luka 19,9)
„A Zakej stupi pred Gospodina i reče: Gospodine, pola imanja svojega dajem siromasima; i ako sam koga prevario, vraćam četverostruko.“ (Luka 19,8). Što je Zakej postigao ovim riječima? Netko će možda reći da je bio spašen time što je dao sirotinji ili što je vraćao četverostruko. Međutim, Isusov odgovor na vidljivo buđenje moralnog stava je vrlo zanimljiv. „Isus mu reče: Danas dođe spasenje kući ovoj.“
Nemojte to propustiti. Danas ovaj čovjek prima spasenje. Zar ne može primiti spasenje tek kad počne popravljati svoje putove, pokrivati svoje rđave tragove i vraćati ukradeno? Ne, spasenja nema u davanju siromašnima, čak i ako im date 50% svog dohotka. To nije ono što spašava. Spasenja nema u nadoknadi onog što smo zlo učinili. Ako sam oduzeo nešto nekome i ako mu to vratim 400% to izgleda prilično dobra nadoknada, zar ne? Ali u tome nema spasenja!
„Istina je da se neki put ljudi postide svojih grešnih putova i odbacuju neke svoje zle navike i prije nego postanu svjesni da su privučeni Kristu“ (Ellen G. White, Put Kristu, str. 21).
Što se u suštini događa? Oni su privučeni Kristu. „Ali kad god se ljudi pokušavaju popraviti iskrenom željom da čine dobro, pokreće ih Kristova sila“ (Isto).
Dozvolimo da je to bila Kristova sila koja je navela Zakeja da nadoknadi četverostruko i dvostruko. Ali to ne bi bilo spasenje. „Na njih djeluje utjecaj kojeg nisu ni svjesni, savjest se budi, i u životu dolazi do vidljive promjene. I kad ih Krist privuče da gledaju Njegov križ, da promatraju Onog kojeg su njihovi grijesi prikovali, tada se zapovijesti upisuju u njihovu savjest. Otkriva im se sva zloća njihovog života, grijeh koji se duboko ukorijenio u njihovu savjest“ (Isto).
Kada Krista primimo kao osobnog Spasitelja, dolazi spasenje duši. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)