„Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Ivan 15,5)
Kad smo jednom osvjedočeni da smo grešnici, bez obzira da li smo učinili nešto „rđavo“, sljedeći korak jeste dolaženje Kristu i priznanje da smo nemoćni da oko toga išta učinimo. Mi ne mijenjamo svoj život zbog toga da bismo došli Kristu. Dolazimo Kristu da bi On promijenio naš život.
Postoje mnogi ljudi koji kažu: „Kad budem tako mogao urediti svoj život da bude dovoljno dobar, doći ću k Njemu.“ Prestanite trošiti svoje vrijeme i snagu. To je beznadni zadatak. Mi smo potpuno bespomoćni. Kad biste željeli imati cjelokupnu vijest o spasenju vjerom u Krista sažetu u dva stiha, najbolje bi odgovarali Ivan 15,5 koji kaže: „Bez mene ne možete činiti…“ Koliko? „Ništa“ Koliko je to ništa? Ništa je ama baš ništa Toliko je to!
Drugi stih je Filipljanima 4,13 „Sve mogu u Onome koji me jača!“ Kako mnogo? Sve. To je tako jednostavno da ovu istinu mogu razumjeti i mala djeca. Bez Njega ne mogu ništa, sa Njim mogu sve.
Jedino što mogu postići jeste dobiti Krista. To je sve što mogu učiniti da se spasim. Ako je primanje Krista još uvijek nejasan pojam za vaš um, želim vas podsjetiti da su sve nejasnoće u oblasti duhovnog života objašnjive ili pojednostavljene pomoću tri odrednice za zajedništvo sa Bogom. Kako da primim Krista? Kroz proučavanje Biblije – slušanjem što mi Bog govori, kroz molitvu – razgovor sa Bogom i svjedočenje – suradnju sa Bogom. Preko tih sredstava Sveti Duh će raditi na nama i dovesti nas u zajednicu sa Bogom.
„Ali,“ vi ćete reći, „neki su ljudi bespomoćni a neki nisu.“ Što je sa jakom osobom kojoj dobro ide? Da li je i ona bespomoćna? Da i ona! Jaka osoba može kontrolirati ono što se izvana vidi. Slaba ne može. Ali problem je dublji od vanjštine. Ni jaki ni slabi nisu u stanju promijeniti svoj unutrašnji život. Obje grupe moraju priznati svoju bespomoćnost i doći Kristu takvi kakvi su. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)