Negdje sam pročitao kako u našoj zemlji postoji planinski vrh na koji se trebate popeti u samu zoru da biste bili prvi koji vidi izlazak sunca toga dana. To je za mene bio veliki izazov. Biti prvi u državi koji vidi izlazak sunca! Zato sam jedne noći probudio svoje ukućane, djeci gotovo ugurao u usta kruh s margarinom, utrpao ih sve u auto i cijelim ih putem uvjeravao da će im se svidjeti to što ćemo doživjeti.
I tako nas je zora zatekla gdje se smrzavamo na vrhu gore, svatko na svome kamenu, i mrmljamo sebi u bradu. Čekali smo i čekali, ali sunca nije bilo. Djeca su postala razdražljiva. Međutim, gusti oblaci nisu pokazivali namjeru da se uklone. Naš napor da dođemo do vrha trebao je biti avantura, ali se pretvorio u veliko razočaranje.
Možda vam je poznat taj osjećaj? Drevni kralj Izraela, Salomon, dobro je znao kako to izgleda. I on se popeo na sam vrh da bi doživio razočaranje. Bio je najbogatiji čovjek na svijetu u svoje vrijeme. U svojim je spisima otkrio kako je isprobao svako zadovoljstvo, proveo svakovrsna istraživanja i svašta iskusio. I evo kako je u Bibliji opisao svoj pogled s vrha planine: “Tada mi omrznu život, jer mi se čini nevrijednim djelo, što biva pod suncem; jer je sve taština i trka za vjetrom.” (Propovjednik 2:17)
Postoji mnogo suvremenih Salomona. Svi oni postižu ono o čemu su nekada sanjali – ostvaruju savršenu vezu, položaj, šire svoj posjed i uživaju – samo da bi se razočarali. Zašto? Iz razloga koji je Salomon otkrio: “Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim… čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.” (Propovjednik 3:11). Ništa na ovome planetu nije dovoljno veliko da ispuni vječnu prazninu u vašemu srcu. Zato je Isus pitao: “Što koristi čovjeku ako cijeli svijet dobije, a sam sebe izgubi ili se upropasti?” (Luka 9:25).
Temeljno gledajući na taj naš problem, postoje dvije skupine ljudi – oni koji nisu na vrhu brda i misle da zato nemaju mir, kao i oni koji imaju sve što žele na svome vrhu brda, a ipak i dalje nemaju mir. Postoji i treća strana u svemu tome, a prvi je na njoj onaj koga Biblija naziva Knez mironosni – Isus Krist, onaj koji je prije svoje smrti rekao ljudima: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam.” (Ivan 14:27).
Temeljni uvjet za ispunjen život izrečen je u samo nekoliko biblijskih riječi: “Jer u njemu je sve stvoreno – sva na nebu i na zemlji;… sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega i sve se u njemu drži u redu.” (Kološanima 1:16, 17) Ovdje govori o Sinu Božjem, o Isusu. Onda kada se nalazimo razočarani na nekom našem vrhuncu to je zato što se tamo nismo popeli s njim i zbog njega. Sve od puberteta pa kroz zrelu dob mi nastojimo popeti se na vrh sljedećeg brda, pa na vrh još jednog, očekujući odgovor, zadovoljenje, ispunjenje. Ali bez obzira koliko uspješni bili, koliko vrhunaca dosegnuli, tamo niste našli pravi mir i smisao, zar ne? Zato usmjerite svoja nastojanja na samo još jedno brdo – ono na čijem je vrhu grubi i masivni drveni križ na kome Isus biva odbačen da biste vi konačno iskusili vezu s Bogom za koju ste stvoreni.
Ako ste umorni od penjanja na vrhove s kojih vidite samo guste oblake umjesto sunca, dođite do križa. Svako drugo odredište ostavit će vašu prazninu u srcu neispunjenom. Kažite Isusu da želite biti njegovi. I sunce će vas obasjati. Shvatit ćete smisao i iskusiti njegov mir.
Ron Hutchcraft