„Zašto izdajete novce svoje na ono, što ne siti?“ (Izaija 55,2)
1959. godine dva mladića su sa arheologom, dr Sigfridom Hornom, bila na turneji po Bliskom i Srednjem istoku. Prikraju puta imali su mnogo suvenira, ali sve manje novca. Sa frankfurtskog aerodroma trebalo je da pođu kući. Imali su avionske karte, ali veoma malo novca. Bili su strašno gladni pa su odlučili prošetati ulicama Frankfurta i pronaći najbolji mogući obrok za preostali novac. Na kraju su pronašli restoran sa dobrom hranom u kome se moglo jesti crnog kruha, krumpira i salate, sa još po nečim upravo za novac koji su posjedovali.
Smatrali su da će se odlučiti za ovaj restoran, ali su, da bi bili sigurni, odlučili proći još jednom ulicom prije nego što uđu. Naišli su iznenada na slastičarnicu i prišli prekrasnom izlogu. Tamo je bilo kolača svih vrsta, ali pored njih i najljepša i najveća torta sa šlagom koju su do tada u životu vidjeli. Izgledala je kao da je napravljena od samih ukusnih krema. Ušli su i potrošili posljednji novac koji su imali na tu tortu.
Zatim su požurili u najbliži park, seli na klupu pored jezera i počeli jesti. Pojeli su polovinu torte, a tada je im počela izgledati nekako otužno. Nisu željeli ništa baciti pa su je pojeli cijelu, do kraja!
Nakon toga su se smjenjivali, jedan je držao stražu, dok je drugi ležao pored ograde parka i ječao. Pola noći presjedili su ovako u parku. Dok su jeli tortu, bilo je zabavno. Ali to nije potrajalo do kraja.
Zabava koju nudi svijet nikada nije trajna. Sotona ima zamjenu, falsifikat za sve lijepo što nam Bog nudi. Njegova zamjena može se činiti dobrom jedno vrijeme, ali na kraju ostavlja prazninu.
Kad se netko pokušava obogatiti, ili postati slavan, traži Boga a da toga nije ni svjestan. Jadni čovjek koji leži u blatu pored puta, traži Boga. Luna-parkovi i mjesta zabave prepuni su ljudi koji tragaju za Bogom. Mlada osoba koja se uzoholila dostignućima svog uma, traži Boga, ali to neće priznati.
Svako tko u suludoj jurnjavi i traganju za nečim želi popuniti prazan prostor u duši, traga za Bogom. Jedini trajan odgovor na našu želju za nečim boljim mora se usmjeriti ka Isusu. Čežnja koju imamo je čežnja za Njim. Ništa ne može zauzeti Njegovo mjesto. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)