Vjerujem da je danas riječ kvasac poprimila vrlo obično značenje, iako u nekim krajevima ima čak i lošu reputaciju. Ali možemo vrlo brzo objasniti koliko je kvasac važan za naš duhovni život.
U vrijeme kada je nastajala Biblija riječ kvasac je obično korištena kao metafora za grijeh. Nije se smatrala pozitivnom riječi. To je bilo zbog osobina samoga kvasca. Ta je tvar oduvijek korištena za tijesto. Mala količina kvasca se stavi u smjesu brašna i vode, tamo se raširi na sve strane te čini da se tijesto nadima u lijepi kruh ili kolač. Slično je i s grijehom u nama. Toliko nas je pokvario da naš um sliči tijestu koje se nadima od vrenja.
Nadalje, Isus je upozorio svoje učenike riječima: “Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.” Ovdje je kvasac opet metafora za grijeh, ali konkretan – licemjerje.
Međutim, u Matejevom evanđelju imamo zapis gdje kaže kako Isus Krist uvodi novo načelo koristeći istu metaforu. Piše: “I drugu im kaza prispodobu: ‘Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.'” Ovdje je veliki učitelj upotrijebio pojam kvasca ne da objasni grijeh, već proces posvećenja koje provodi Bog u nama svojim Duhom kada mu vjerujemo.
To što je Isus upotrijebio istu metaforu da nas pouči dvjema različitim istinama, nešto govori. Svaki je čovjek u nekom procesu vrenja, nekakvome preobražaju. Bilo da smo pod utjecajem Svetoga Duha ili ne. To znači da bez vjere i pomoći Svetoga Duha u nama buja grijeh i mijenja nas u obličje Božjega neprijatelja. Međutim, kvasac Božji, fermentiran životom i karakterom Isusa Krista, umiješen Duhom Svetim u srce čovjeka, preobražava nas u obličje našega Stvoritelja.
Kristova metaforična poruka o kvascu, dakle, glasi: Isus mijenja ljude iznutra prema vani. Mi u tijestu ne vidimo točno što se događa, već vidimo samo vanjski izgled unutarnjeg djelovanja. Mnogi pokušavaju provesti reformu svojega lošeg stanja tako što nastoje promijeniti neku lošu naviku. Međutim, nisu dovoljne samo vanjske promjene da bismo bili pravi u Božjim očima. To je, zapravo, loš početak. Piše: “Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.” Pravi posao treba započeti u našemu srcu. A to je mjesto gdje smo nemoćni poduzeti bilo kakve promjene sami. Kao što rekosmo, potrebno je da u srce primimo vjerom Krista kao osobnoga Gospodina i on će djelovati polako i nezadrživo na naš život.
Slično se događa kada smo već preobraženi. Ono što je Isus u nama kao kvasac to trebamo biti i mi u društvu. Jednom promijenjeni, mi više ne možemo odobravati loše tokove u društvu ni pristajati na zlo onda kada ostali to čine. Kršćanin promijenjen nebeskim kvascem postaje i sam sredstvo promjene u svojoj sredini. On svojim moralnim životom i čestitim karakterom poziva i ostale da prihvate više standarde. Potaknut Svetim Duhom, apostol je pisao o toj lančanoj promjeni na dobro među ljudima, koja se ne da sakriti već se pokazuje kao svjetlost: “I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom… da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje.”
Kao što za trpezom tražimo “Dodajte mi sol, molim.”, tako isto, ako vidite potrebu za promjenom iz sadašnjega stanja u ono bolje, Bogu ugodno, obratite se slobodno Gospodinu riječima: “Dodaj mi kvasac, molim te”. To je ono što on čeka od vas i to će učiniti – ispunit će vam život smislom, usrećiti za vječnost i osobno se radovati u vama.
Robert Moore