„S Bogom ti se sprijatelji i pomiri.“ (Job 22,21)
Isus je izgnao sedam demona iz Marije Magdalene. Sedam puta uradio je ono što je mogao za nju, ali na kraju, jednoga dana naučila je tajnu opravdanja vjerom. To je bilo iskustvo proisteklo iz boravka sa Isusom i mora da joj je On pomogao da Ga pronađe.
U čemu je tajna? Ona se krije u sjedenju kod Isusovih nogu kada Isus nije u gradu. Da li je to moguće? Da svakako. A kad je Marija to naučila, počela se je spuštati na koljena sa sve silnijim molitvama i tražila zajednicu sa Ocem svakoga dana, rastući u povezanosti s Njime. I sve je krenulo nabolje.
Zašto? Zato što kad Isus uđe u nečije srce, grijeh ga napušta. Ne postoji mogućnost da ga sami izbacimo. To se ne događa na taj način. To se jedino zbiva kad Isus uđe u srce, jer je naša slabost trenutak da On potpuno otkrije svoju moć. Zato je Isus prihvaćao ljude onakve kakvi su. Jedino On može izvršiti promjene.
Ako gledamo na svoje grijehe, postajat ćemo sve sličniji njima, ali ako gledamo na Krista, postajat ćemo sve sličniji Njemu. Marija je naučila da je mnogo bolje da se usredotoči na Božju ljubav, nego na svoje grijehe i padove.
Sve se u Magdali, u kojoj je Marija živjela, tako za nju promijenilo, da je počela gajiti nadu da će se vratiti kući u Betaniju. Valjda će je sada prihvatiti. Biti će ponovo lijepo vidjeti Martu i Lazara. Spakirala je svoje stvari i pošla uzbrdo prema Betaniji. Susret poslije toliko vremena između Marije, Marte i Lazara mora da je bio dirljiv. Ali ljudi u gradu ostali su isti. Neki su govorili: „Dobro je što se Marija vratila!“ Ali mnogo više njih upozoravalo je: „Pripazite na Mariju!“
Kako je Marija uspjela da ne dozvoli da je ogovaranja razočaraju? Kako je uspjela sačuvati duševni mir? Isus ju je naučio toj tajni – da će joj svakodnevna zajednica sa Bogom davati silu da prevaziđe probleme i brige. Kako je mogla ostvariti zajednicu sa Bogom iako Isus nije bio u gradu? Na isti način na koji i mi danas postižemo isti cilj – vremenom za molitvu i proučavanje Biblije, vremenom da govorimo Bogu i da On govori nama. Poslije toga možemo ići i govoriti drugima. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)