„Nema razumna; nema ga koji traži Boga.“ (Rimljanima 3,11)

„Svakojaki carinici i grješnici približavali su se k njemu, da ga čuju. Na to su mrmljali farizeji i književnici i govorili: Ovaj prima grješnike i jede s njima.“ (Luka 15,1.2)

To je bila, u stvari, velika istina. Ovaj čovjek, Isus, primao je uz dobrodošlicu grešnike. Ljudi koji su to izgovorili nisu bili svjesni da izgovaraju istinu od tako velike vrijednosti.

Isus im je odgovorio iznoseći ovu priču: „Ako jedan od vas ima sto i ovaca i izgubi jednu od njih, ne ostavi li devedeset i devet u pustinji i ne ide li za izgubljenom, dok je ne nađe? Je li je našao, uzme je pun radosti na ramena svoja. I kad dođe kući, sazove svoje prijatelje i susjede i govori im: ‘Radujte se s menom! Nađoh svoju ovcu, koja je bila izgubljena.’ Kažem vam, isto tako bit će u nebu veća radost za jednoga jedinoga grješnika, koji se obrati, negoli za devedeset i devet pravednika, koji ne trebaju obraćenja.“ (Luka 15, 4-7)

Ovce. Kad su izgubljene, ovce znaju da su se izgubile, međutim ne poznaju put natrag. Jedna ovca najmanji je broj ovaca koji se može izgubiti i ona će bespomoćno lutati i stradati ako je netko ne vrati u tor. U priči o izgubljenoj ovci Isus je učinio jasnom istinu da naše spasenje ne zavisi od našeg traženja Boga, nego od Božjeg traganja za nama. Mi možda nećemo uvijek znati put nazad. Čak možda nećemo znati ni da smo izgubljeni. Bog sam polazi da nas traži.

Mi nismo sljedbenici nekog nezainteresiranog Boga i ne pokušavamo pronaći Boga koji će se zatim umilostiviti. Bog kome služimo nije takav. Mi služimo i vjerujemo Bogu koji je tražio grešnog Adama, Bogu koji je pošao za Jakovom dok je bježao, Bogu koji je slijedio Jonu kad je prorok svojevoljno otišao od Njega, Bogu koji je uporno pratio Savla iz Tarsa dok se ovaj mladi farizej udaljavao od užasnog prizora u Jeruzalemu, koji je skoro slomio Božje srce.

Umjesto da tražimo i pokušavamo naći Krista, kao da je za nas grešnike pravilo da obično trčimo od Njega. Kad počinjemo, i ponekad kad Ga samo tek početno prihvaćamo, mi opet trčimo i odlazimo. On zatim trči za nama. Bog je uvijek onaj koji preuzima inicijativu. A On danas traži svakoga od nas. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)