„‘Ti si Krist, Sin Boga života!’ odgovori mu Šimun Petar. Na to će mu Isus: ‘Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski! A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati.“ (Matej 16,16-18)
Tekst u Evanđelju po Mateju 7,25 izričito kaže da kuća sazidana na stijeni stoji čvrsto jer je sazidana na kamenu.
Kad si sazidan na stijeni, sve je drugačije. Ali, što je ta stijena koja održava vjeru Crkve i njenih vjernika? U našem današnjem tekstu Isus imenuje Stijenu na koju se naslanja Crkva. Međutim, upravo je taj dio teksta bio predmet sukobljavanja tijekom mnogih stoljeća. Je li Isus mislio da je Petar Stijena na kojoj je Crkva sazidana ili je Petrovo priznanje da je Isus Mesija, Sin živoga Boga, taj temelj na kojemu počiva Crkva?
Ako uzmemo u obzir ostale tekstove Novog zavjeta, moramo zaključiti kako je Petrovo priznanje da je Isus Sin živoga Boga, u stvari, temelj Crkve. Pavao određeno navodi Isusa kao jedini temelj Crkve (1. Korinćanima 3,11; Efežanima 2,20). I sam Petar ističe da je Isus „živi kamen… izabran, dragocjen“ na kojemu je Crkva sazidana (1. Petrova 2,4-7).
Upravo je Isus, razapeto Janje, temelj kršćanske vjere. Naravno, najbolji način da upoznamo Isusa je preko biblijskog svjedočanstva o Njemu. Graditi na Stijeni ne znači samo uspostaviti vezu vjere s Isusom već i slijediti savjete Biblije. Ta je strana građenja na Stijeni posebno uočljiva u tekstu u Evanđelju po Mateju 7,24, gdje Isus govori o slušanju i tvorenju Njegovih riječi. Ukoliko poštujemo i kontekst, onda se u građenje na Stijeni ubraja i slušanje pouka što ih je Isus dao u Propovijedi na Gori. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)