„Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.“ (Jeremija 31,33)
U Isusovim pričama ne srećemo samo dvije kuće ili dvije vrste zemljišta već i dvojicu graditelja, dvije vrste ljudi. Ti su ljudi važni, jer predstavljaju profile ličnosti koji mogu pripadati meni ili tebi. Proučimo ih.
Prvo, pogledat ćemo po čemu su slični. Obojica imaju istu želju da grade kuću u kojoj će živjeti i uživati. Druga je sličnost u tome što su izabrali gradilišta vrlo blizu jedno drugome, budući da su kuće bile izložene istim nepogodama i nevoljama. Treća sličnost je u tome što su, čini se, voljeli sličan tip kuće. Po Kristovoj priči, obje su kuće uglavnom izgledale isto. Jedina razlika među njima bio je njihov nevidljivi oslonac, njihov temelj.
Ove su sličnosti impresivne, ali su važne i zato što imaju duhovno značenje. Predugo smo se zanosili idejom da su razlike između pravog kršćanina i lažnog očite, svima vidljive. Međutim, taj nepromišljeni zaključak nije uzimao u obzir Isusovu ideju da imamo posla s nečim mnogo podmuklijim i teže vidljivim. Razlika između ove dvojice ljudi ili ovih dviju kuća nije tako očita, kao što nije očita ni razlika između dvojice vjernika u Crkvi. Osnovna teškoća s lažnim prorocima, kao što smo primijetili prije nekoliko dana, bila je u tome što na površini oni izgledaju vrlo slični pravim prorocima. Isto to vrijedi i za dva drveta.
Istinsko se kršćanstvo ne mjeri po vanjštini. Ono je stvar srca. Dvojica ljudi mogu činiti ista djela iz vrlo različitih razloga. Mudri graditelj u našoj priči nije samo činio ono što je pravo, on je to činio zato što je uspostavio pravi odnos s Isusom Kristom. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)