„Kad siđe Isus s gore, pođe za njim veliko mnoštvo naroda. Najedanput pristupi neki gubavac, pade pred njim ničice i reče: ‘Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti.’ Tada Isus pruži ruku i dotače ga se govoreći: ‘Hoću. Ozdravi!’ I odmah bi izliječena njegova guba.“ (Matej 8,1-3)
Riječi su jeftine. Svatko može davati velike izjave. Prije nekoliko godina kroz naš je grad prošao propovjednik koji je govorio da bi ljudi, ako budu imali pravu vrstu vjere, mogli otići s njegovog sastanka da nikada više ne griješe. Takvu sam izjavu već čuo. I sam sam nekada tako govorio. Bio bih više impresioniran da je brat John rekao kako ima dovoljno vjere da ode do jezera i hoda po vodi. Pravi autoriteti pružaju realne dokaze, a ne zaustavljaju se na verbalnoj retorici.
Isus je imao stvarni autoritet ne samo u riječima već i u djelima. O tome je riječ u osmom i devetom poglavlju Evanđelja po Mateju. Prethodna su Ga poglavlja predstavila kao autoritativnog učitelja, a ova Ga dva uzdižu kao autoritativnog Čudotvorca čiji autoritet ne počiva samo na riječima.
U tekstovima između 8,1 i 9,33 Matej iznosi devet čuda koja je Isus učinio i kojima je pokazao svoju vlast na takav način da nije ostalo ni trunka sumnje tko je On. Prvim čudom Isus je izliječio gubavca. Guba je bila najstrašnija bolest staroga svijeta. Osim postupnog raspadanja tijela, gubavcu je prijetilo i izopćenje iz društvene zajednice. Gubavci su bili prognani iz svoje sredine odmah nakon postavljanja dijagnoze. Morali su napustiti svoje obitelji i prijatelje, pokrivati lice i vikati: „Nečist, nečist!“
Međutim, Isus je liječio čak i gubavce. On je imao vlast i nad tom zastrašujućom bolešću. Osam sljedećih čuda pokazuju da je Isus imao vlast ne samo nad bolestima nego i nad prirodnim silama i demonima. Nakon devetog čuda Matej izvješćuje: „Narod je pun divljenja govorio. ‘Nikad se nešto takvo nije vidjelo u Izraelu!“ (Matej 9,33)
Isus nije samo govorio kao Bog već je i djelovao kao Bog. Imao je vlast. I tom vlašću može očistiti i nas isto onako kao što je čistio Hebreje prije dvije tisuće godina. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)