„Kad bi imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.“ (1. Korinćanima 13,2)

Ono što najviše zaprepašćuje u tekstu u Evanđelju po Mateju 7,21.22 jesu impresivna dostignuća odbačenih. Očito je da su vrlo pobožni. Gospodnje im je ime stalno na usnama. Oni su istinski vrijedni radnici. Samo pregledajte listu njihovih uspjeha! Oni su propovijedali, izgonili demone, učinili mnoštvo velikih čuda. I sve to u Kristovo ime!

Moramo se suočiti s tom činjenicom. Moramo priznati da je tako. Ti ljudi su doista zadivljujući djelatnici. Svakako da bi ih Crkva morala predložiti za nagrade, svakako da bi njihova djela morala biti opisana na stranicama glasila Crkve.

Međutim, Bog ne promatra zbivanja na taj način. On gleda iza scene. Čak i na površini, ovi djelatnici su previše svjesni svoje dobrote i svojih dostignuća. „Gledaj što smo sve postigli, gledaj kako smo izuzetni kao vjernici!“ Gdje su im poniznost i siromaštvo duha, osobine pravih vjernika?

Ako dublje istražujemo, trebali bismo se pitati zašto su oni činili sve što su činili? Da li zato da dobiju priznanje kao izvanredni zadobijači duša, biblijski učitelji ili sponzori crkvenih akcija? Koje su ih pobude pokretale na djela? U tome je srž cijelog problema.

I zašto su neki od tih superkršćana tako dobri upravo u djelima koja se vide i koja ostavljaju dojam na druge, a ne mare toliko za ono što nije pred očima javnosti, kao što je posvećivanje svoga vremena svojoj djeci i svom bračnom drugu? Za Boga, nevidljivo je mnogo važnije od vidljivoga.

Pavao je mnogo postigao, ali je u svojim mislima ostao na pravom putu: „Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči… Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi“. (1. Korinćanima 13,1.2)

Ne znam kako je s vama, ali ja želim ponovno posvetiti svoj život Bogu tako da pred Njim predstavljam nešto. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)