„Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem.“ (Filipljanima 3,8)
Jednog je dana neka žena upitala Williama Wilberforcea, velikog borca protiv ropstva u Velikoj Britaniji: „Gospodine Wilberforce, što je s vašom dušom?“ On se okrenuo i rekao: „Gospođo, gotovo sam zaboravio i da imam dušu.“
Kao i mnogi kršćanski bojovnici u žaru borbe, ovaj je čovjekoljubac počeo zaboravljati za čega se, u stvari, bori. Veoma se lako gubi prava perspektiva dok se grozničavo bavimo pozitivnim aktivnostima. „Zlotvori“ (Matej 7,23) koje je Isus ukorio uopće nisu činili zla djela! Sasvim suprotno, činili su dobra djela!
Koja nas to dobra djela mogu navesti da skrenemo s pravog puta, da izgubimo spasenje? Jedno bi bilo odlaženje u crkvu. Ali, odlaženje u crkvu nije loše. Ima ljudi koji se raduju odlasku u crkvu. Ima i takvih koji nikada ne propuštaju nijedno bogoslužje.
Međutim, čini se da nekima ta bogoslužja uopće ne koriste. Nikada ih ne pokrenu da pomognu bližnjima ili se posluže svojim sposobnostima radeći za Boga. Oni samo sjede u crkvi i uzimaju ono što im se nudi. Potrošači! Odlazak u crkvu postao im je sam po sebi svrhom.
Isto se može kazati i za neke koju uživaju proučavati Bibliju. Za neke je proučavanje Biblije zanimljivije od gledanja televizijskog programa. Ono im ispunjava vrijeme, ali ih ne nadahnjuje željom da se promijene.
Drugi skreću s pravog puta braneći doktrine Crkve. Oni se vole prepirati, braneći određena učenja. Razgovarajte s njima o tim temama i oni će vas zaprepastiti svojim znanjem. Ali, upitajte ih koliko im Isus znači, ostat će bez riječi.
Sve su to dobra djela koja se mogu pogrešno upotrijebiti. Mi moramo ostati s Pavlom, čiji je osnovni cilj bio upoznati Isusa i u Njemu se naći. I mi moramo činiti dobra djela, ali iz istinskog kršćanskog gledišta. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)