„Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.“ (Matej 7,21)
Današnji tekst je najstrašniji tekst u Novom zavjetu. On tvrdi da mogu biti izgubljen iako prizivam Isusa kao svog Spasitelja; da mogu biti u zabludi iako sam iskren u svom vjerovanju, da mogu misliti kako je sve u redu s mojom religijom iako ništa nije u redu…
Današnji je tekst također jedan od najozbiljnijih tekstova u cijeloj Bibliji. Isus se ne igra. On je veliki dio svoje Propovijedi na Gori upotrijebio da nam otkrije kako su se književnici i farizeji sami prevarili. Sada govori o meni i o tebi. I mi možemo biti isto tako prevareni i zbunjeni kao i književnici i farizeji ako ne poslušamo Isusove riječi. Najozbiljnije riječi što ih je Isus ikada izgovorio zapisane su u Evanđelju po Mateju 7,21-23. On nam se obraća
u svoj iskrenosti svoje duše. Preklinje nas da ga pozorno saslušamo.
Neće svi koji kažu da vjeruju u Isusa kao Gospoda i Spasitelja biti spašeni, iako će tu svoju vjeru izražavati sve do dana suda. To nam kaže naš današnji tekst. To doista iznenađuje, jer toliko mnogo raznih propovjednika i teologa tvrde da spasiti se, u stvari, znači priznati Isusa kao Spasitelja. Isus nas opominje da biti spašen znači mnogo više nego samo ispuniti taj uvjet. On nije rekao da priznati Njega kao Spasitelja znači učiniti nešto pogrešno, već da spasenje znači mnogo više od toga.
Da bi nam Isus stvarno bio Gospodar znači da mora postati naš Učitelj, a mi Njegovi učenici. Učenik je onaj koji slijedi svoga učitelja. Gospodar je onaj koji ima potpunu vlast nad životom svoga podanika. Život učenika je potpuno posvećen Učitelju, ne zato da bi od njega dobio pohvalu, već da bi proslavio svoga Gospodara.
Oče, pomozi nam da razumijemo Tebe i upoznamo sebe dok proučavamo ove tako važne tekstove. Pomozi nam da se potpuno posvetimo i predamo Tebi. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)