„Čuvajte se lažnih proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabežljivi vuci!“ (Matej 7,15)
Isus je završio s vratima i putovima. Sada je spreman prijeći na lažne proroke koji dolaze lažno se predstavljajući. Zamjećuje se progresija između ovih dvaju prizora suda, progresija koja ne smije promaknuti našoj pozornosti.
Ilustracija o vratima i putovima razdvaja manjinu od većine, one koji ulaze kroz uska vrata od onih koji idu širokim putem. Da budemo još jasniji, prva ilustracija opisuje odvajanje kršćana od svijeta, onih koji idu putem vječnog života od onih koji nastavljaju putem koji vodi u propast.
Međutim, u petnaestom retku prizor se mijenja. Ovdje prvi put vidimo da problema ima čak i u Crkvi, među onima koji govore da idu uskim putem. Isus nije bio utopist ili sanjar. On je znao da će biti problema u Crkvi, čak i među onima koji će tvrditi da su učitelji, da su pastiri stada. I stoga nam ovdje govori da se moramo čuvati lažnih proroka. Misao koja prati ovu opomenu glasi da moramo ispitivati ljude, ocjenjivati njihovo ponašanje, iako smo pozvani da nikome ne sudimo. I ovog puta Isus traži od nas da ne ocjenjujemo pobude, već rodove što ih donose takvi ljudi. Ako strpljivo čekamo, vidjet ćemo da će svaki učitelj, svaki prorok, donijeti rodove. I tada ćemo, tek tada, biti u stanju razlučiti pravo od lažnoga.
Treća ilustracija u ovom nizu vodi nas korak dalje. Isus nam kaže da trebamo ispitivati sebe, ustanoviti što nas to navodi da slušamo Njegove riječi i da ih onda odbacujemo, ne sprovodimo u život. To je poziv na samoispitivanje. Sebi samima moramo suditi. Isus ozbiljno shvaća i nas i naše ispovijedanje vjere. On želi da i mi uzimamo ozbiljno svoje riječi, isto tako ozbiljno kao što ih On uzima. On želi da uvidimo kako je religija ozbiljna životna činjenica. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)