„Ali ti, o čovječe Božji, bježi od toga! Teži svim silama za pravedno šću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, blagošću! Bij plemenitu bitku vjere, postigni vječni život u koji si pozvan i za koji si dao lijepo priznanje pred mnogim svjedocima!“ (1. Timoteju 6,11.12)
Jučer smo naučili da moramo odbaciti svaki svjetovni teret ako želimo ići uskim putem. Ali, to je lakše kazati nego učiniti. Da, mi volimo svoje smeće. Mi čeznemo za njime, mi sanjamo o njemu, mi ga želimo. Biti sličan Isusu protivi se našim prirodnim sklonostima. Stoga je potrebna borba, bitka protiv vanjskih snaga zla i zla koje živi u nama.
Duhovni pisac je kazao: „Kršćanski je put bitka i marširanje.“ (Misli s Gore blagoslova, str. 175) Na sreću, nismo sami u toj borbi. Bog nam nudi Svetoga Duha i pomoć anđela. Bojno polje je srce svakog pojedinca. Svaki među nama mora odlučiti hoće li ući kroz uska vrata. Mi se ne spašavamo kao narodi, plemena, obitelji ili grupe.
Međutim, predanje je teško. Ellen G. White ističe: „Bitka koju moramo voditi – najveća bitka koju je ikada vodio čovjek – jest pokoravanje sebe Božjoj volji, podčinjavanje srca vrhovnoj vlasti ljubavi. Stara narav, rođena od krvi i volje tjelesne, ne može naslijediti kraljevstvo Božje. Naslijeđene sklonosti i stečene navike moramo odbaciti.“ (Isto)
Ali, kao što je već bilo rečeno, mi sami to ne možemo postići. Potrebna nam je Božja pomoć. Na sreću, On nam je spreman pružiti svu nužnu pomoć. Molitva za pomoć jedna je od onih molitava koje Bog uvijek uslišava, trebamo samo iskati, tražiti i kucati. Trebamo se nalaziti kraj Njegovih vrata iz dana u dan, sa šeširom u ruci, ištući, tražeći, kucajući. On zna i naše slabosti i žestinu bitke. On nam je spreman oprostiti i pomoći i više no što možemo zamisliti. Put može biti uzan, bitka žestoka, ali će svi koji to žele naslijediti Božje kraljevstvo čim svoju volju i svoje srce predaju Isusu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)