„Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci.“ (Matej 7,12)
S ovim smo tekstom došli do vrhunca kršćanske etike. Ovdje je navedena osnovna karakteristika kršćanskog ponašanja.
Da, mi se možemo pitati, što je tako posebno u ovom tekstu? Zar nisu i drugi veliki mislioci davali slične izjave?
Da, u pravu ste. Proučimo neke od njih. Rabbi Hillel je rekao: „Što god ne želiš da ljudi tebi čine, nemoj ni ti činiti njima. To je cjelokupni Zakon. Ostatak je samo objašnjenje.“ Čak su i nehebrejski mislioci gajili slične misli. Stoici su, na primjer, govorili da „što god ne želiš da tebi drugi čine, nemoj ni ti činiti drugima“.
Prema tome, što je to različito u Isusovoj izjavi? Razlika je izrazita, jer se On ne izražava u niječnom, već u pozitivnom obliku. Kad se izrazi u niječnom obliku, ova je misao jednostavna, razumna izjava koja omogućuje međuljudske društvene odnose.
Niječni oblik izjave ne traži ništa posebno, ništa izuzetno. Niječni oblik izjave može se ostvariti i neaktivnošću, jednostavnim uzdržavanjem od bilo kakve aktivnosti.
Međutim, pozitivni oblik zlatnog pravila, onako kako ga je Isus oblikovao, uvodi nešto novo u međuljudske odnose. On ne kaže samo da ne smijem činiti drugima ono što ne želim da oni meni čine već da se moram pokrenuti, biti ljubazan prema ljudima, pomagati im onako kao što želim da oni čine meni.
Netko je ovu razliku ovako opisao: „Zakon može natjerati ljude da svoj automobil voze tako da nikoga ne povrijede, ali ih ne može natjerati da se zaustave i pomognu bližnjemu u nevolji.“
Kršćani koji žive po zlatnom pravilu ne ponašaju se prema drugima onako kako im to zakon dopušta, već onako kako to ljubav od njih traži. I nitko to ne može činiti ukoliko se nije podvrgao kirurškom zahvatu, ukoliko njegovo staro kameno srce nije bilo uklonjeno i na njegovo mjesto nije bilo stavljeno novo, ispunjeno božanskom ljubavlju. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)