„Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.“ (Rimljanima 3,23)
Razlika između dobrog Oca i zlih grješnika nije mogla biti bolje opisana nego u Evanđelju po Mateju 7,11. Naravno, grješna ljudska narav nije bila Isusova osnovna tema u ovom tekstu, ali su Njegovi prilozi još snažniji stoga što je toliko uvjeren u istinitost svojih dokaza da ih upotrebljava i usputno. Isusovo vjerovanje da je čovječanstvo grješno i zlo ne mogu oboriti ni svi napori humanista među ljudima.
Sjećam se kako sam bio uzbuđen kad sam radio svoju doktorsku tezu. Moje područje istraživanja je bila filozofija revolucije. U to sam vrijeme ustajao protiv Boga i Crkve i želio nadasve da pronađem neko novo, bolje objašnjenje života, neko razumnije tumačenje tog neobjašnjivog fenomena.
Kako sam bio oduševljen revolucionarnim shemama koje su tvrdile da ljudi mogu stvoriti nebo na zemlji, osnivajući nove i pravednije ekonomske i političke sustave. Tako mi je lijepo zvučalo kada sam slušao da će svatko pridonositi društvu prema svojim sposobnostima i da će dobivati od njega prema svojih potrebama.
Sve je to bilo veliko u teoriji. Međutim, kad sam bio prisiljen da postavim teško pitanje zašto te velike ideje nikada nisu uspijevale u stvarnom životu, zašto je povijest samo katalog bezbrojnih utopijskih promašaja, suočio sam se s istinom da je ljudska narav u svojoj srži sebična i grješna i da je samo kršćanstvo zadovoljavajući praktični odgovor na sva ljudska stremljenja.
Moramo primijetiti da Isus nije uključio i sebe u opis grješnog čovječanstva. „Dakle: ako vi, premda ste zli!“ – glase Njegove riječi. Isus nije bio zao. On je imao božansko srce i božanski um.
I stoga se, po tome, razlikuje od nas.
Međutim, On želi da mi postanemo slični Njemu. To je djelo obraćenja i novorođenja. Bog želi da nas promijeni da bismo postali slični Njemu.
Hvala Ti, Oče, što nisi odustao od mene. Hvala Ti što si me volio dovoljno da pošalješ svoga Sina u ovaj grješni svijet da bih ja mogao dobiti vječni život. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)