„Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!“ (Ivan 8,7)
Ovo je poznata biblijska priča. Književnici i farizeji dovukli su ženu upravo uhvaćenu u činu preljuba i željeli su znati slaže li se Isus s Mojsijevim zakonom da se preljubnice zaspu kamenjem.
Ako Isus odgovori niječno, oni će ga optužiti pred narodom kao čovjeka koji odbacuje Mojsijev zakon. S druge strane, ako se složi s njihovom presudom, oni će ga optužiti pred rimskim vlastima, jer Hebreji nisu imali prava da izriču smrtne kazne. I tako su književnici i farizeji najposlije doveli Isusa u položaj u koji su ga željeli dovesti. Svaki će Njegov odgovor potkopati Njegov utjecaj.
Bio je to veliki dan za te zaštitnike zakona. Međutim, nešto je nedostajalo. A gdje je muškarac? Zar nisu tvrdili da je uhvaćena u samom činu preljuba? Dobro je poznato da su za taj čin nužne bar dvije osobe. Stoga je Isus odmah shvatio da se radi o zamki.
On nije odgovorio izravno; samo se sagnuo i počeo pisati po pijesku. Jedan po jedan, glavari su shvatili da su raskrinkani, da je Isus otkrio kako mu rade o glavi i da im je žena samo oruđe da postignu svoj cilj. Otvoreno su kršili Božji zakon na nekoliko načina i Isus je to znao. On je stoga rekao da oni koji nikada nisu zgriješili prvi bace kamen. Nastavio je i dalje pisati i glavari su se jedan za drugim polako udaljavali, mučeni grižnjom savjesti.
Kakve li priče! Kakve li ilustracije zakona o brvnu – da oni koji imaju panj u oku obično pokušavaju izvaditi trun iz oka brata svojega. Zašto smo tako željni otkriti i kazniti mane drugih i tako slijepi prema svojim nedostacima? Zašto smo tako tvrdi prema drugima i tako mekani prema sebi?
Nemoj bježati od ovih pitanja! Isus se obraća svima nama. I meni i tebi! Nemoj samo odložiti ovu knjigu i zagnjuriti se u pobožnu molitvu! Isus nas poziva da odgovorimo odmah, sada. Porazgovarajmo s Njime. To će nam dobro doći. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)