„Naprotiv, provodimo u život istinu u ljubavi i tako učinimo da sve uraste u njega koji je Glava, u Krista.“ (Efežanima 4,15)
Kršćani trebaju biti puni želje da pomognu ljudima, ali svako takvo pomaganje mora imati čiste pobude i obavljati se u pravom duhu. Nedopustiva je svaka želja da se traže greške, mora se odbaciti svako radovanje tuđoj nesreći, svako kritiziranje.
Uvijek moramo držati na umu da nema većeg grijeha od osuđivačkog duha.
Možda ćete, onda, zapitati kako da pomažemo pa da to bude prava pomoć? Jedan teolog nudi nekoliko mogućnosti.
Prvo, svakoga dana čitajmo trinaesto poglavlje Prve poslanice Korinćanima. Zašto ne biste započeli s time odmah sada! Razmisli koji bi posebni savjet iz tog poglavlja morao primijeniti već danas.
Drugo, sjeti se izjava koje si davao o pojedinim ljudima. Sjedi i analiziraj te izjave i pitaj se što si stvarno želio reći. Ustanovio sam već da su ovakva razmatranja ponekad vrlo bolna. Razgovarajući o jednom suradniku, izrekao sam riječi koje nisu bile kršćanske ni po duhu ni po sadržaju. To uopće ne znači da ta osoba nije imala nekih teških mana, ali, kad sam razmotrio svoje riječi, ustanovio sam da stoje u suprotnosti s evanđeljem koje sam javno zastupao. To me je užasnulo. Postoje brvna na svakom koraku našeg života.
Treće, drži na umu da izvaditi nešto iz nečijeg oka predstavlja vrlo osjetljivu operaciju. Nijedan organ u tijelu nije tako nježan kao oko. Baveći se okom moramo pokazati nježnost, strpljenje, smirenost i spokojstvo. Ove osobine treba prenijeti i na duhovno područje. Kao što Pavao kaže, mi moramo naučiti govoriti istinu u ljubavi. Ja sam imao priliku zahvaliti se ljudima koji su se meni približili na taj način. Njihovo je ponašanje bilo potpuno različito od ponašanja nekih drugih koji su nasrnuli na mene kao poslovični slonovi u porculanskoj radionici.
Hvala Ti danas, Gospode, na nježnom duhu. Pomozi i meni u tome! (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)