„Što imaš gledati trun u oku brata svojega, a brvna u svom oku ne zapažaš! Kako li možeš reći bratu: ‘De da ti izvadim trun iz oka!’ dok je brvno u tvom oku?“ (Matej 7,3.4)
Nitko nije dovoljno dobar da sudi drugome i to je najvažniji razlog zbog kojeg je Isus rekao da nitko to i ne treba činiti. Da bi ilustrirao ovu misao, Isus je objavio sliku čovjeka kojemu iz oka viri debeli kolac i koji se trudi da u oku svojega bližnjega nađe trun prašine i da ga izvadi.
Da, slika je doista šaljiva! Isus se nije ustručavao upotrijebiti humor da bi podvukao ozbiljnu misao. Ako se poslužimo svojim smislom za humor, mogli bismo je svrstati odmah do one po kojoj neki cjede komarca, a proždiru devu. Doista upečatljive slike, koje ne samo da urezuju istinu u pamćenje već nam dopuštaju da se nasmijemo očitoj nerazumnosti onih koji su slijepi za duhovnu stvarnost. Isus nije protiv upotrebe humora u propovijedima. Ja čak pretpostavljam da se On ponekad nasmiješio i u crkvi.
Međutim, njegove su ilustracije toliko snažne i nezaboravne zato što potječu iz stvarnog života. Tko već nije imao „sumnjivu“ prednost da dobije savjet od osobe čiji je problem bio deset puta teži!?
U stvarnosti je gotovo nemoguće nekome pomoći da izvadi trun iz svoga oka ako mi sami imamo nevolja s očima, bez obzira radi li se o trunu ili o brvnu. Na duhovnom području, nitko od nas nije bez svojih trunki ili brvana. Stoga nitko od nas nije dovoljno dobar da sudi drugima. Da ponovimo, samo Bog je dovoljno dobar.
I stoga samo On može biti konačni sudac svakome od nas. Gospode, danas Te molim, pomozi mi da postanem svjestan svojih slabosti i da imam strpljenja prema slabostima drugih. Pomozi mi da prvo sebe jasno razvidim. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)