„Nemojte suditi, da ne budete suđeni!“ (Matej 7,1)
Prešli smo već dobar dio puta u našem godinu dana dugom putovanju s Isusom kroz Goru blagoslova. Prvo, prošli smo kroz Isusov opis kršćanskog karaktera u Blaženstvima (Matej 5,3-12). Zatim smo proučavali Isusovo objašnjenje kršćanskog utjecaja (Matej 5,13-16). Prešli smo onda na pravednost kršćanina (Matej 5,17-48). U šestom poglavlju slušali smo Isusovo tumačenje pobožnosti kršćanina (Matej 6,1-18) i njegovih ciljeva i prioriteta (Matej 6,19-34).
Kristova velika propovijed dodiruje gotovo sva područja kršćanskog života. Sada, u prvoj polovini sedmog poglavlja, spremni smo razmišljati o kršćaninovim odnosima i prema drugim ljudima (Matej 7,1-6) i prema Bogu (Matej 7,7-12). Prijeći ćemo zatim na Isusovo izlaganje o kršćanskoj predanosti (Matej 7,13-29).
Ključna riječ u našem današnjem tekstu je glagol suditi. „Ne sudite da vam se ne sudi!“ Ovaj tekst daje ton cijelom sedmom poglavlju. Tema cijelog poglavlja je suđenje – naše suđenje drugima, Božje suđenje nama, naše prosuđivanje koji je životni put najbolji.
Ovo nas poglavlje suočava s vječnim stvarnostima – stvarnostima koje su povezane sa suđenjem. Odmah se trebamo podsjetiti da smo stalno izloženi božanskom pogledu. Na sreću, kao što smo već vidjeli u petom i šestom poglavlju, naš nas Bog promatra ljubaznim pogledom, ali i ljubav će najposlije morati učiniti kraj problemu grijeha. Stoga će se i održati konačno, završno suđenje.
Za mnoge je ljude važno što drugi ljudi misle o njima. Međutim, za kršćanina je važno što Bog misli o njemu. Od početka do kraja sedmog poglavlja, mi se suočavamo sa sudom, suočavamo se s vječnošću.
Isus nas ne želi zastrašivati ovim tekstovima. Umjesto toga, On nas želi opomenuti da naše odluke i način života imaju ključnu ulogu u određivanju naše sudbine. Mjereno mjerilima vječnosti, o njima sve ovisi. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)