„Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću.“ (Rimljanima 7,18.19)
Kakve li zbrke! Gospode, opet sam to učinio. Dok čitam šesto poglavlje Evanđelja po Mateju osjećam se isto tako prljavo kao što sam se osjećao dok sam čitao peto poglavlje. Već je bilo dovoljno loše što sam morao priznati da nisam prava vrsta soli ni svjetlosti u svom svakodnevnom svjedočenju, da zakon ima dubinsko značenje koje osuđuje moje misli i moja djela, da nisam tako savršen u ljubavi prema bližnjima kao što si Ti, Gospode.
Međutim, un šestom si me poglavlju još dublje ponizio. Doista se ne volim hvalisati, Gospode! U stvari, pomalo i volim, ali znam da to nije dobro ni na duhovnom području ni na području svakodnevnog života. Naravno, nakon čitanja Propovijedi postalo mi je jasno da se ta dva područja ne mogu razdvojiti, ali Ti znaš na što ja mislim. Pomozi mi danas da se oslobodim sebičnosti i razmetljivosti. Pomozi mi da budem siromah u duhu, krotak, da budem gladan i žedan pravednosti. Pomozi mi čak da ne budem ponosan na sebe što Te ovo molim.
I molim Te, oprosti mi moje nedostatke na području o kojemu govori drugi dio šestog poglavlja. Ti znaš kako sam lako padao u kušnju da imanje i položaj proglasim ciljem svog života. I Ti znaš bolje od svih drugih koliko sam se borio sa strahovanjima i brigama.
Nije da ja ne znam da su brige kontraproduktivne. Čini se da jednostavno ne mogu protiv sebe. Brinem se zbog jučerašnjih grešaka i doživljujem agoniju zbog sutrašnjih negativnih nagovještaja umjesto da živim u sadašnjosti, da provodim ovaj dan ispunjen povjerenjem u Tvoju ljubav i Tvoju snagu.
Danas, dragi Oče, pomozi mi da umjesto malovjerja pokažem snažnu vjeru. Hvala Ti što me opet vraćaš Blaženstvima i svojoj spasonosnoj pravednosti. Doista, Oče, vidim svoje siromaštvo i svoje velike potrebe. Ispuni me danas svojim Svetim Duhom! (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)