„Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.“ (Matej 6,34)
Živjeti svaki dan za taj dan je Isusov drugi savjet kako da savladamo brige. „Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakome danu zla njegova.“
U proljeće 1871. godine neki je mladić uzeo knjigu i pročitao dvadesetak riječi koje su promijenile njegov život. Bio je zabrinut – zabrinut hoće li položiti svoj završni ispit na medicini, zabrinut kuda će otići nakon položenog ispita, kako će razviti svoju praksu, kako će zaraditi sredstva za život….
Tih dvadesetak riječi što ih je pročitao taj mladi student medicine 1871. godine pomogle su mu da postane najpoznatiji liječnik svoje generacije. On je kasnije organizirao Medicinski fakultet na Sveučilištu Johna Hopkinsa, primio najviša medicinska priznanja i bio proglašen vitezom Britanskog Imperija.
Njegovo je ime ser William Osler, a evo kako glase riječi što ih je pročitao 1871. godine: „Naš najvažniji posao nije da vidimo što se nejasno ocrtava na obzorju budućnosti, već da učinimo ono što se sada traži od nas.“ Ove riječi Thomasa Carlylea pomogle su mladom Osleru da svoje snage usmjeri na neposredne zadatke i oslobodile ga tereta nepotrebnih briga.
Mi se nalazimo na susretištu dviju beskrajnih vječnosti – prošlosti i budućnosti. Mi živimo, međutim, jedino u sadašnjosti. Ako trebamo živjeti uspješno u sadašnjosti, onda se moramo pozabaviti svakim trenutkom i svakim danom onako kako nailaze.
Ova misao ne pokušava nijekati važnost razumnog planiranja budućnosti, već naglasiti uzaludnost zabrinjavanja zbog događaja koji nisu u našoj vlasti. Upotrijebiti svaki dan onako kako nailazi je Isusova druga preporuka, njegov drugi recept da savladamo brige.
Priča se da je Abraham Lincoln nekada putovao sa svojom pratnjom prema nekoj nabujaloj rijeci. Danima su se članovi pratnje unaprijed pribojavali prijelaza preko rijeke. Međutim, Lincoln je imao svoje rješenje problema briga: „Ja nikada ne prelazim preko rijeke dok ne stignem do nje!“ (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)