„A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu.“ (Filipljanima 4,19)
Tekst u Evanđelju po Mateju 6,32 ne kaže da Otac zna kako nama nisu potrebne zemaljske stvari. Ne, tekst kaže „jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno“ – Otac zna da ne možemo bez hrane, pića i odjeće. Na isti način, u osmom retku čitamo: „Jer zna Otac vaš što vama treba i prije molitve vaše!“
Mi imamo Oca koji poznaje naše potrebe. Osim toga, mi znamo da imamo takvog Oca! Po tome se i razlikujemo od neznabožaca.
Moramo držati na umu da se nikada ne možemo naći u položaju u kojemu Otac ne zna naše potrebe, i ne želi se starati o nama.
Ne samo da zna naše fizičke potrebe već mu je na srcu i naš cjelokupni život. On nas želi voditi iz dana u dan. Ellen G. White kaže: „Bog nikada ne vodi svoju djecu drukčije nego što bi ona sama izabrala da budu vođena kad bi od početka mogla sagledati kraj i razabrati slavu namjere koju ispunjavaju kao Njegovi suradnici. „ (Isusov život, str. 179.180)
Kakvog li Oca! Kakvog li Boga! Nije čudno što se kršćani ne brinu. Nikada nisu izvan domašaja Božje ruke. On je uvijek s njima, bez obzira koliko bile mračne okolnosti. On uvijek unaprijed zna njihove potrebe.
A Njegovo je srce široko kao i Njegovo znanje. Bogu je stalo do nas više no što je nama stalo do naše djece. Bog pita proroka Izaiju: „Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje?“ Odgovor može iznenaditi: „Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao.“ (Izaija 49,15.16)
Zna Otac naš nebeski. To je jedna od najutješnijih misli u Bibliji. On zna sve moje potrebe, sve moje želje, sve moje mogućnosti. On želi zadovoljiti moje potrebe i više no što ja želim zadovoljiti potrebe svoje djece. Tako mi je drago što znam da On zna. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)