„Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi izbrojene. Dakle: ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca.“ (Matej 10,29-31)
Ljudska veličina. O tome se mnogo govori ovih dana. O tome se trubi u novinama, o tome se piše u knjigama, o tome se priča na radiju i na televiziji.
Međutim, tek u Bibliji nalazimo pravi izvještaj o ljudskoj veli čini. U osmom Psalmu čitamo da nas je Gospod načinio malo manjima od anđela i krunisao slavom i čašću. Bili smo stvoreni da vladamo svim drugim stvorenjima na Zemlji. U Postanku 1,26.27 čitamo da smo načinjeni prema Božjem liku, da smo slični Bogu. Ljudska su bića vrhunac stvaranja, najdragocjenija od svih Božjih stvorenja.
Možda je najveća čast učinjena ljudskom rodu bilo utjelovljenje druge osobe Božanstva, pojavljivanje Isusa iz Nazareta. Razmislite malo o tome. Bog je postao ljudsko biće. Bog je postao jedan od nas, jedno s nama.
Svi drugi pogledi na ljudsko dostojanstvo blijede kad se usporede sa svjetlošću koja sija sa stranica Biblije. Kad se usporede s biblijskim, svi ljudski pogledi o ljudskoj veličini izgledaju lažni i neskladni.
Tek iz perspektive biblijskog gledišta o ljudskom dostojanstvu i ljudskoj vrijednosti možemo shvatiti dubinu i širinu božanskog staranja o nama. Ako je Bogu toliko stalo do malog vrapca, kao što nam kaže Isus u današnjem tekstu, koliko mu je tek stalo do najvažnijeg djela Njegovog stvaranja? Isus kaže: „A vi ste bolji od mnogo vrabaca!“
Njegova je izjava vrlo važna. Ako se Bog stara o pticama, ako doista nije potrebno da se brinu za sebe iz dana u dan, zar neće Bog još više ljubavi pokazati prema onima koji su kruna stvaranja? Kršćanski prijatelju, danas je dan da se još više pouzdaš u Boga, danas je dan da potpunije naučiš pouku o božanskom staranju i o Njegovoj ljubavi. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)