„Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi – ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim – da s njim budemo i proslavljeni.“ (Rimljanima 8,15-17)
Bog je naš Otac, naš nebeski Otac, rečeno nam je u Evanđelju po Mateju 6,26. To je uzbudljivo. Božje očinstvo za svakog kršćanina je velika tema koja se stalno ponavlja u Propovijedi na Gori.
Svi oni koji su se nanovo rodili primljeni su u Božju obitelj. Oni su se odrekli svog starog oca i prihvatili Boga kao Oca. Pridružili su se velikoj obitelji otkupljenih. Stoga i mogu nazivati Boga Ocem. To ne mogu učiniti oni kojima je Sotona i dalje otac.
Abba je naziv od milja, nešto kao tata na našem jeziku. Kakvog li čuda. Bog cijelog svemira je moj Abba. Nije čudno što se ne trebam bojati. Bog je moj Otac. Ta činjenica predstavlja temelj mog pouzdanja. Međutim, Bog nam nije samo blizak kao Otac, već je i silan kao Stvoritelj. On je svojom riječju doveo svjetove u postojanje.
„Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.“ (Psalam 33,6) „Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori.“ (Psalam 33,9) Naš Otac je i moćni Stvoritelj cvijeća i ptica.
Stoga se ne trebam brinuti. On mi je blizak kao Otac i silan kao galaktički Vladar. Kakvog li Gospoda! Ali, to nije sve. Naš Otac Stvoritelj ima srce Spasitelja. On nas je toliko volio da je dao svoga Sina da umre umjesto nas da bismo mi mogli naslijediti vječni život.
To je Bog kojemu mi služimo. On je Otac, Stvoritelj, Otkupitelj, sve odjednom. Njemu je stalo do nas – ne samo do našeg duhovnog rasta već i do zadovoljavanja svih naših potreba. Tko bi se mogao bojati ako ima na svojoj strani takvog Boga i Gospoda, ako ima takvog Prijatelja? (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)