„Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.“ (Psalam 42,6)
Jučer smo vidjeli da Isus traži da pogledamo na ptice i razmislimo o ljiljanima. Rekao nam je da ćemo, ako ih budemo gledali i ako budemo razmišljali o onome što smo vidjeli, naučiti dragocjene pouke o povjerenju u Boga i Njegovom staranju.
Međutim, briga je slijepa. Ona nema očiju za ptice da bi mogla naći mir; ona nema razumijevanja za cvijeće da bi mogla otkriti povjerenje. Briga odbija izvući pouke iz prirode. Osim toga, briga odbija izvući pouke iz povijesti. Upravo tu se uklapa naš današnji biblijski tekst. Psalmist je hrabrio sebe uspomenama iz prošlosti, uspomenama na Jordan i na Hermon. Te su mu uspomene prizivale u sjećanje i zavjet s Bogom i Njegova zavjetna obećanja. Njegova je duša bila obeshrabrena, ali se ipak mogao sjećati Božjih obećanja o boljoj budućnosti; mogao se sjetiti Božjeg vodstva u prošlosti.
Mogao se nadahnuti nadom u budućnost, jer se sjećao božanskih blagoslova iz prošlosti. Ova nas misao podsjeća na pouke koje možemo izvući iz Božjeg vodstva u prošlosti. Ellen G. White kaže: „Razmatrajući našu prošlost, sjećajući se svakog koraka koji smo prošli do sada, mogu reći: Hvala Ti, Bože! Kad vidim što je sve Gospod učinio, ispunjena sam divljenjem i povjerenjem prema Kristu, našem Vođi. Mi se nemamo čega bojati u budućnosti, osim ako budemo zaboravili put kojim nas je Bog vodio i Njegova učenja iz naše prošlosti.“ (Ellen G. White, Life Sketches, 196)
Briga nije samo slijepa prema poukama iz prirode i povijesti, ona je slijepa i prema poukama iz života. Suočimo se s time, jer mi smo i dalje ovdje; dovde smo stigli u životu, prekoračili smo neke prepreke koje su se činile neprijelazne. Uz Božju pomoć, podnijeli smo ono što je izgledalo nepodnošljivo, učinili smo ono što je izgledalo neizvedivo. Bog koji nam je pomagao jučer, bit će s nama i sutra.
Osnovna razlika između vjere i brige je u tome što vjera ima oči, dok je briga slijepa. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)