“Zato, moja ljubljena i vruće željena braćo, moja radosti i moja kruno, ostanite, ljubljeni, tako čvrsto u Gospodinu!” (Filipljanima 4,1)
Treća vrsta blaga koje moljci ne mogu pojesti ni lopovi ukrasti su dragocjene duše spašene za nebesko kraljevstvo. Pavao ih naziva svojim vijencem. Ljudi zadobiveni za Krista su neprolazno blago.
“A kada dođe posljednji dan, kada zemaljsko blago bude propadalo, onaj koji je sabirao blago na Nebu, ugledat će ono što je stjecao svojim životom. Ako sada pazimo na Kristove riječi, tada ćemo, u trenutku kad se budemo okupili oko velikog bijelog prijestolja, ugledati duše spašene našim trudom i saznati da su one spasile druge, a ove opet druge – jedno veliko mnoštvo dovedeno je tako u luku mira našim radom, da bi tu položilo svoje krune pred Isusove noge i hvalilo ga kroz beskrajne vjekove vječnosti.
S kakvom će samo radošću Kristov suradnik promatrati te otkupljene koji sudjeluju u slavi Otkupitelja! Kako će Nebo biti dragocjeno onima koji su bili vjerni u radu na spašavanju duša!” (Ellen G. White, Misli s Gore blagoslova, str. 115.116)
Blago na Nebu! Kakve li misli! Kakve li prednosti sudjelovati u procesu pomaganja drugima da bolje upoznaju Krista!
Ova nas misao vraća tekstu u Evanđelju po Mateju 5,13-16 i evanđeoskoj ulozi svakog kršćanina. Sjetimo se da svaki među nama treba biti i sol i svjetlost. Svaki od nas ima svakodnevnu dužnost da svojom kršćanskom ljubavlju obasipa ljude oko sebe (uloga soli) i da svjesno svjedoči za Krista (uloga svjetlosti).
Trebamo iskoristiti prilike koje nam Bog daje svakoga dana. I dok djelujemo kao sol i kao svjetlost u službi drugima, ta služba djeluje povratno na naš život i naš se karakter razvija i postaje sve sličniji Kristovom. Blago na Nebu donosi veliku dobit. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)