Marjorie Lewis Lloyd
Biblija je knjiga o blaženoj nadi. Nijedna generacija ljudskog roda nije svoj život označila nemirom i neizvjesnošću kao današnja. Ljudi istražuju, pokušavaju otkriti nešto novo i trajno, priklanjaju se čak i najgrubljim domišljanjima, kako u svjetovnom tako i u vjerskom životu sve u želji da pronađu neki smisao u životu, neki razlog postojanja, neku nadu. Suvremeni je čovjek zbog toga sklon slijediti i prihvatiti bezbrojna kontradiktorna pretkazanja potpunog kraja, koja mu ne donose ništa drugo do potpuno i trajno razočaranje.
Prije nekoliko desetljeća ljudi su tražili razlog i pokušavali otkriti logičan razvoj. Danas se sve više zapaža da smo skloni prihvaćanju prozaičnih besmislica, čiji tvorci ne mogu razlikovati osnovne vrijednosti – dobro i zlo. Oni miješaju sotonska djela s Božjim djelima, smatrajući da svemirom upravlja – ako uopće netko upravlja – u najboljem slučaju samo neka matematička jednadžba.
U svemu tome nema one nade potrebne suvremenom čovjeku!
Međutim, usred ovih prilika uzdiže se Knjiga utemeljena na istini, vječnim spoznajama i neprolaznoj nadi. Nazivamo je Biblijom. To je knjiga puna životnog smisla, kojoj je Bog autor, koja se odlikuje životno važnim porukama i poukama zasnovanim na uzvišenoj i vječnoj ljubavi. Bog preko nje govori nama ljudima.
Zašto je drugačija?
Biblija je knjiga koja se razlikuje od svih ostalih knjiga. U svakoj njenoj riječi ima puno sigurnosti za svakog čovjeka. U njoj nema nestvarnosti, nema maglovitih proročanstava, nema onoga što se može označiti kao možda ili moguće. Bog koga upoznajemo na njenim stranicama, uvijek je isti i jučer i danas i sutra. Sam Bog ovako kaže o sebi: “Jer ja Gospod ne mijenjam se.” (Malahija 3,6) On je postavio čvrst zavjet da promijeniti ništa što je rekao (Psalam 89,34)
Biblija se razlikuje od ostalih knjiga zato što je u sve njene stranice utkana uzvišena nada. Od knjige Postanka do knjige Otkrivenja postoji ta nada. Čim je grijeh došao na našu planetu, došla je i beznadnost. Ali čim se pojavila beznadnost, pojavila se i nada. Tako je čovjek bez Boga, ostao i bez nade (Efežanima 2,12)
Biblija je drugačija i zato što je to knjiga koja otkriva budućnost. “Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, bjedniji smo od sviju ljudi.” (1. Korinćanima 15,19) Ova Knjiga, tako različita od ostalih knjiga, s pouzdanjem govori o vremenu kada će smrt biti uništena: “A kao posljednji će se neprijatelj uništiti smrt” (1. Korinćanima 15,26)
Biblija čovjeka može učiniti boljim. Ona ga mijenja, uzdiže i prosvjetljuje njegom razum. Čini ga čistim, ljubaznim, daje mu nadu kada je spreman prepustiti se beznađu. Ona mu otkriva nešto zbog čega treba živjeti, ona daje smisao ljudskom životu…
Biblijska proročanstva veoma se razlikuju od onoga što ljudi smatraju da znaju. Nije potrebno izvršiti provjeru podataka ili neku složenu računsku operaciju da bismo ih mogli shvatiti ili potvrditi. Proroci, Božje sluge, uvijek su u pravu. Nema maglovitih i nejasnih proročanstava. Nema beznađa. Nema zbrke.
Čak i u svojim znanstvenim postavkama Biblija se razlikuje od ostalih knjiga. Ona uvijek potvrđuje navode i otkrića, prave znanstvene misli. Biblija je uvijek na strani istine.
Biblija se razlikuje i svojim pristupom problemu grijeha. Ona ne poziva da se grijeh pokrije, prijeđe preko njega i zaboravi, ili pak da se netko drugi okrivi zbog njega. Ona poziva svakog čovjeka da svoje grijehe donese u podnožje Golgotskog križa, jer se samo na tom mjestu može spoznati čistoća kršćanskog življenja. Zato Biblija i može reći: “‘Hajde, dakle, da se pravdamo,’ govori Jahve. ‘Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.'” (Izaija 1,18)
Biblija se razlikuje od drugih knjiga i zbog toga što čovjeka pokreće na duboko razmišljanje. Ona se ne može zaboraviti, a preko njenog sadržaja ne može se olako prijeći. Kada zastanete i razmislite o njoj, da li biste zaželjeli da bude napisana na neki drugi način? Biblija je jednostavna, ali zato sveobuhvatna u svojoj poruci, jer je djelo beskonačnog Božjeg uma. Zato je i dijete može razumjeti toliko koliko je dovoljno da ispruži svoju ruku i prihvati ponuđenu Božju ruku!
Međutim, velika razlika, a u isto vrijeme najveća vrijednost Biblije kao knjige je Čovjek kome je upravljena. To je Krist – Čovjek u Knjizi. Ako bismo izbacili Isusa iz Nazareta iz ove knjige, neće nam više ništa ostati. Nada je nestala! Budućnost je iščezla! Hvala Bogu, što se u Bibliji može naći Isus, što je cijela posvećena Njemu.
Isus kao zaštita
Ljudi se različito odnose prema Bibliji. Neki vjeruju, a neki ne vjeruju u njeno nadahnuće. Mnogi pokušavaju da u njenom sadržaju ograniče vrijednost ili umanje značenje i zato postoje pokušaji da se pojedini njeni dijelovi prihvate kao nadahnuti spisi, a drugi samo kao književno djelo. Tako sami nesvjesno zapadaju u poteškoće.
Međutim, Biblija ovako govori o sebi: “Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi.” (2. Timoteju 3,16) Zatim ovako proširuje tu misao: “Jer nikad nije bilo proročanstvo javljeno po volji čovječjoj, nego su ponukani od Duha Svetoga govorili sveti Božji ljudi.” (2. Petrova 1,21)
Najvažnija i najznačajnija osoba u Bibliji je Isus Krist, Božji Sin, a naš Spasitelj. On je potvrda njene trajnosti i njenog jedinstva i istinitosti. Očigledno je, dakle, da ne postoji mogućnost da se Krist izdvoji iz Biblije, a ona sa svojim porukama i poukama udalji od Njega. On je čvrsta ograda koja štiti ovu svetu Knjigu. Mi ne možemo prihvatiti Krista, ako ne prihvatimo Bibliju – cijelu Bibliju. Isus ovako kaže o starozavjetnim spisima, još onda kada novozavjetni spisi nisu bili napisani: “Istražujete Pisma jer mislite, da imate u njima život vječni! Upravo su ona, koja svjedoče za mene.” (Ivan 5,39) Poslije svoga uskrsnuća, dok je sa svoja dva učenika išao putem i razgovarao o minulim događajima, istakao je ovu misao: “I poče od Mojsija i svih proroka i tumačio im, što pisano stoji o njemu u svim Pismima.” (Luka 24,27)
Isus je govorio i isticao naročite dijelove Staroga zavjeta koji se donose na povijest čovječanstva – Potop i Noa (Matej 24,37-39); O Joninom iskustvu (Matej 12,41), o uništenju Sodome vatrom i sumporom (Luka 17,28.29). Ni na jedan od ovih spomenutih događaja, Isus nije ukazivao kao na legendu ili nešto drugo. On im je uvijek davao doslovno značenje. Tako je naš Spasitelj potvrdio vjerodostojnost i značenje biblijskih redaka.
Imam mnogo ljudi koji govore da Krista ne mogu naći u povijesti. Možda Ga i nisu željeli naći. Profesor F: Bruce Rylands ovako kaže: “Neki pisci se mogu zabavljati idejom o Kristu – mitu, ali oni to ne mogu činiti na osnovu povijesnih dokaza. Povijesnost Kristova je isto tako dokaz za nepristranog povjesničara kao i povijesnost Julija Cezara. Povjesničari nisu ti koji propagiraju teorije o Kristu – mitu.”
Najjači dokaz da je Isus bio ono što je sam govorio jest potpuno ispunjenje proročanstava Starog zavjeta koja su govorila o Njemu. Ova proročanstva nisu maglovita i neodređena, tako da svi ljudi mogu shvatiti da ih je On osobno ispunio.
Istinita proročanstva
Brzo možemo utvrditi koliko je proročanstava, koja se odnose na našeg Spasitelja, doslovno ispunjeno u vremenskom razdoblju od dvadeset četiri sata. Dvadeset i šest starozavjetnih proročanstava se ispunilo u tom periodu. Krist je neposredno sudjelovao u svim ovim događajima. Prema tome, ne može se govoriti o podudarnosti događaja. Proučavanje ispunjenja proročanstava nije lak posao. Oni koji su se bavili takvim poslom utrošili su mnogo vremena, ali su zato bili nagrađeni divnom potvrdom svoje nade.
Autor je poznat
Biblija je neprocjenjiva zaštita od prijevara koje čovjeku donosi grijeh. Ona je pouzdana slika budućnosti. Ona je istina pred kojom pada sve što je lažno i krivotvoreno.
Međutim, o Bibliji ne možemo razmišljati samo u tim okvirima. Ako bismo to učinili, izgubili bismo sve ono čemu ona služi. Biblija je neposredno Božje priopćenje, koje nam otkriva i Njega samog. Biblija postaje živa vrijednost samo onda kada čovjek poznaje i voli njenog uzvišenog Autora!
Bibliju može najbolje shvatiti i najviše cijeniti ona osoba čiji je život izmijenjen njenim utjecajem. Osoba koja je proučava nadajući se da će otkriti ili naći kontradiktornosti neće imati nikakve koristi. Onaj koji je čita samo kao povijesni spis neće dobiti nikakvu pomoć. Osoba koja od Biblije želi stvoriti neku trgovinu rijetkostima – koja može reći koliko se glazbenih instrumenata spominje u Starom zavjetu, ili tko je imao ogroman krevet – ta se osoba nikada neće upoznati s Autorom ove Knjige!
Osoba koja poznaje, voli i cijenu ovu Knjigu jest osoba koja ju je otvorila sa strahopoštovanjem i koja je shvatila Davidove riječi: “Kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.” (Psalam 56,3)
Bila je to osoba koja je došla opterećena grijehom i strahom – i čula Spasiteljeve riječi: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.” (Ivan 8,11)
Bila je to osoba koja je došla ne znajući kojim putem krenuti, ali koja je čula glas ohrabrenja: “To je put, idite njim!” (Izaija 30,12)
Bila je to osoba koja je pretraživala svijet kako bi našla mir svojoj duši, koja je tada čula Isusa kako govori: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” (Matej 11,28)
Golgotski križ je središte ove Knjige. Što više razmišljamo o njemu to će nam Božja ljubav postati jasnija, dublja, sveobuhvatnija. I kada našu svijest prožme istina da je Isus zaista umro i da je umro za nas, osjetit ćemo duboku i iskrenu potrebu da zahvalimo Bogu za Knjigu istine kojoj je svojom ljubavlju dao tako velike vrijednosti i onda je nama poklonio.