“Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah go’ i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici, i dođoste k meni.” (Matej 25,34-36)
Danas bismo htjeli razmišljati o množini u molbi za svagdašnji kruh. Isus nas nije učio da kažemo: “Kruh koji je meni potreban daj mi danas!”, već “Kruh naš svagdanji daj nam danas!”
Naše svakodnevno druženje s Bogom ima i svoju socijalnu stranu. Mi se moramo moliti i za svagdašnji kruh svojih bližnjih, a ne samo za svoj. Milijuni ljudi umiru od gladi svake godine, dok drugi umiru od bolesti preobilja. Problem nije u nedostatku hrane, već u nejednakoj raspodjeli namirnica.
Većina se od nas ne mora preozbiljno moliti za svoj svagdašnji kruh. Većina od nas u svojim molitvama treba samo zahvaliti Bogu na obilju hrane. U isto vrijeme, samo rijetki među nama su u stanju moliti za kruh bez osjećaja krivice što uživaju takvo obilje hrane dok većina stanovnika u svijetu gladuje. Stoga se može kazati da je četvrta molba u izvjesnom smislu i molba za socijalnu pravdu. Osim toga, dobro je istaknuti da ova molba prethodi molbi za oprost.
Druga pouka koju nam pruža molba za svagdašnji kruh je shvaćanje da čovjek svojom aktivnošću treba doprinijeti uslišenju svoje molitve. Kao što je Luther pravilno naglasio, mi ne smijemo očekivati da nas Bog hrani pečenim ševama dok mi bezbrižno ležimo i pjevamo slavopoje.
Bog može stvoriti okolnosti za stjecanje svakodnevnog kruha, ali i čovjek treba obaviti svoj dio posla. Gotovo da se moramo sjetiti šaljive pričice o čovjeku koji se divio plodnim njivama svoga susjeda. “Prekrasno je što Bog može učiniti od komada zemlje!” Farmer, vlasnik njive, je odgovorio: “Da, ali je trebalo vidjeti njivu dok mu se ja nisam pridružio na poslu!” Marljivost na poslu je važan dio molitve za svagdašnji kruh. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)